Danas se u Zagrebu održava drugi dan ZAGREBAČKOG PLENUMA – QUO VADIS, BALKAN? u organizaciji Regionalne akademije za razvoj demokratije (ADD) iz Novog Sada, Centra za suočavanje sa prošlošću Documenta iz Zagreba i Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz Podgorice, uz podršku Evropskog fonda za Balkan (EFB), a prvi panel drugog dana bio je posvećen suočavanju sa prošlošću i izgradnji mira u regionu.
Marion Kaske, politička analitičarka iz Njemačke, ocijenila je da je “u regionu istorija postala opasno oružje i način da se manipulacijama i izvrtanjem činjenica političke elite održavaju na vlasti, šire strah i dovršavaju određene planove iz ratnog perioda devedesetih”. Ona smatra da je politička klima u regionu sve lošija, da političko pomirenje nije ni započeto, da je povjerenje na veoma niskom nivou, da nema spremnosti da se osude zločini i zločinci, dok se presude Međunarodnog suda za ratne zločine doživljavaju kao neprijateljski akti. Govoreći iz perspektive Njemačke, ona je podsjetila kako je ta zemlja bila primorana da prođe kroz proces denacifikacije, ne samo kroz Nirnberška suđenja, već i kroz sve druge oblasti društvenog, javnog i političkog života, poput slobode medija, obrazovanja, dok sve to nedostaje regionu Zapadnog Balkana. “Osnovni razlog zbog kojeg političke elite ne žele da rade na pomirenju i izgradnji povjerenja jeste taj što one žive od prošlosti, od izazivanja sukoba i zbog toga im sadašnje stanje savršeno odgovara”, poručila je ona. Kraske je rekla i da je neophodno prepoznati i podržati one koji su spremni na različitu vrstu politike, izgradnju boljih odnosa u regionu, suočavanje sa prošlošću i pomirenje.
Shpetim Gashi, aktivista za ljudska prava sa Kosova, rekao je da se suočavamo sa problemima koji postoje već decenijama i da je svaka naredna generacija dodavala i dodatno komplikovala postojeće probleme, dok je vrlo malo onih koji su zapravo pokušavali da ih riješe. Govoreći o situaciji između Kosova i Srbije, on je rekao da je najprije potrebno zaključiti neku vrstu mirovnog sporazuma, pa tek onda započeti proces pomirenja. Gashi je upozorio na to da “sve dok ovaj problem ostaje otvoren, ljudi u graničnim područjima nemaju čak ni tu vrstu sigurnosti da znaju u kojoj državi će živjeti u najbližoj budućnosti”. On je ocijenio da bi čak i simbolični postupci, poput izvinjenja, doprineli izgradnji boljih odnosa, ali da za njih nema političke volje. Kao primjer je naveo povratak Dragice Gašić u Đakovicu i činjenicu da niko u vrijeme kada je bila izložena maltretiranju i progonu nije podigao glas, stao u njenu zaštitu i rekao da ona ima pravo da se vrati, bilo da su u pitanju institucije, političari ili nevladin sektor.
Kurt Bassuener, iz Democratization Policy Council iz Berlina, rekao je da je prije desetak godina osnovna ideja bila da će evropske integracije riješiti sve probleme u regionu. On je upozorio na to da se “situacija u mnogome pogoršala u odnosu na onu od pre dvadeset godina” i rekao da mnoge stvari koje su tada bile nezamislive danas djeluju vrlo moguće i da je “ovo vrijeme u kojem se oživljavaju mnoge nezavršene agende, nedosanjani snovi i neostvareni planovi”. Bassuener je saglasan sa ocjenama da je model funkcionisanja političkih elita u tome da drže ljude u strahu i da podgrijevaju konflikte. On je mišljenja i da je uloga međunarodne zajednice ponekad zbunjujuća, a zapad u stavovima i zahtjevima nekonzistentan i da posljednjih godina prevladava pristup da ne treba pritiskati države regiona previše da se ne bi stvarali dodatni problemi, one demotivisale da sarađuju sa zapadom, okrenule na drugu stranu i tome slično.
Tamara Zrnović, iz Centra za nenaslinu akciju iz Sarajeva, podijelila je iskustva svoje organizacije koja radi sa veteranima rata na svim sukobljenim stranama i teškom putu izgradnje povjerenja među njima. Ona je navela primjere odlazaka na komemoracije i različita mjesta na kojima su počinjeni ratni zločini i upozorila na to koliko je proces pomirenja krhak i koliko počiva na ljudskosti, pozitivnim emocijama, empatiji i solidarnosti. Komentarišući Zakon o zabrani negiranja genocida, Zrnović je rekla da mnogi koji kritikuju ovaj Zakon zapravo nisu ni pročitali šta u njemu piše i da ga upravo treba gledati u širem svijetlu – “kao pokušaj da se sankcioniše svako veličanje zločina, zločinaca i nipodaštavanje žrtava”. Ona je konstatovala da je Centru za nenasilnu akciju trebalo deset godina da sa grupom ratnih veterana uđe u Mostar, kao i da su bile potrebne decenije da se izgradi povjerenje i da je ključno ne odustajati pred brojnim preprekama i osudama.
Zagrebački plenum drugi je u nizu događaja čiji je cilj osnaživanje progresivnih snaga u regionu kroz okupljanje i razgovore o modalitetima odgovora na rastući desni ekstremizam, krizu demokratije, aktuelnije izazove i prepreke demokratizaciji zemalja regiona. Tokom dva dana, Zagrebački plenum okuplja oko 50 domaćih, regionalnih i međunarodnih stručnjaka, zvaničnika, poslanika u nacionalnim parlamentima i Evropskom parlamentu, diplomata, istoričara, novinara, publicista, predstavnika akademske zajednice i istaknutih aktivista.