U Zagrebu je od 26. do 28. maja, u organizaciji Regionalne akademije za razvoj demokratije (ADD) iz Novog Sada, Centra za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba i Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz Podgorice, uz podršku Evropskog fonda za Balkan (EFB), održan ZAGREBAČKI PLENUM – QUO VADIS, BALKAN?
Zagrebački plenum drugi je u nizu događaja čiji je cilj osnaživanje progresivnih snaga u regionu kroz okupljanje i razgovore o načinima odgovora na rastući desni ekstremizam, krizu demokratije, aktuelne izazove i prepreke demokratizaciji zemalja regiona. Tokom dva dana, u Zagrebu se okupilo više od 50 domaćih, regionalnih i međunarodnih stručnjaka, zvaničnika, poslanika u nacionalnim parlamentima i Evropskom parlamentu, diplomata, istoričara, novinara, publicista, predstavnika akademske zajednice i istaknutih aktivista iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i Kosova.
Diskusije i šest odvojenih panela na Zagrebačkom plenumu bili su posvećeni aktuelnim temama i problemima sa kojima se zemlje regiona suočavaju. Razmatrani su najznačajniji izazovi i prepreke demokratizaciji zemalja regiona, odnosi među zemljama i regionalna saradnja, odnos prema ratnim zločinima i suočavanje sa prošlošću, zloupotreba istorije u dnevnopolitičke svrhe, uticaj ruske agresije na Ukrajinu na situaciju u regionu, pokušaji izgradnje povjerenja i mogućnosti za političare, pokrete, stranke i aktiviste građanske orijentacije da se suprotstave negativnim tendencijama na lokalnom i regionalnom nivou.
Učesnici i panelisti Zagrebačkog plenuma usaglasili su se da pomirenje, izgradnja povjerenja i suočavanje sa prošlošću nemaju alternativu kada je u pitanju uspostavljanje regionalne saradnje, ali i dogovorili o nekim od konkretnih koraka koji moraju biti preduzeti da bi se došlo do bolje budućnosti za sve građane regiona. Većina učesnika izrazila je zabrinutost zbog činjenice da je u bezbjednosnom i političkom smislu situacija lošija nego prije dvadeset godina i ocijenila da je neposredno nakon završetka oružanih sukoba bilo više potencijala za uspostavljanje saradnje i izgradnju održivog mira nego što je to danas slučaj. Ocjena je i da političke elite nemaju interes da se sukobi koji i dalje postoje zaista riiješe, otvorena pitanja zatvore, a prošlost konačno prevaziđe. Isti je slučaj i sa popisom žrtava ratova devedesetih godina kojim se manipuliše zarad dnevnopolitičkih poena i potreba, baš kao i istorijskim činjenicama koje se svakodnevno izvrću i mijenjaju da bi poslužile stvaranju mitova i održavanju na vlasti političkih elita širom regiona.
Na plenumu je ukazano i na poguban uticaj Rusije na situaciju u regionu, kao i na činjenicu da je ruska agresija na Ukrajinu u potpunosti izmijenila krvotok međunarodnih odnosa, te da će sve zemlje u regionu, bez izuzetka, morati da se prema njoj opredijele. Ocijenjeno je i da spoljne politike Hrvatske i Srbije prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori narušavaju dobrosusedske odnose i destabilišu cio region, kao i da uloga dvije zemlje koje već jesu članice EU, Hrvatske i Slovenije, nije onakva kakva bi morala biti u smislu veće podrške Zapadnom Balkanu i ohrabrenju ka reformama koje su preduslov evropskih integracija. Panelisti su se usaglasili da je neophodno njegovati zajedničku kulturu sjećanja, a da je to moguće činiti u svim zajednicama i na svim nivoima – od lokalnog do najvišeg.
Zagrebački plenum je usvojio i neke od mjera i zaključaka, koje je sačinila i iznijela Vesna Pusić, nekadašnja ministarka spoljnjih i evropskih poslova u Vladi Hrvatske. Zaključci se tiču konkretnih prijedloga modela integracije Zapadnog Balkana u EU i posebnu podršku Bosni i Hercegovini u prevazilaženju trenutne političke krize u pet tačaka.
-
- Za integraciju država tzv. Zapadnog Balkana u EU potrebno je primijeniti Baltički model integracija. Još u ‘90ima, kad su tri baltičke države započinjale svoj put prema EU članstvu, tri nordijske države članice ušle su u partnerstvo s njima: Danska, Švedska i Finska, s Letonijom, Litvanijom i Estonijom. To partnerstvo podrazumijevalo je treninge za državne službenike, pomoć u usklađivanju zakona, izgradnju institucija i uvođenje neophodnih procedura u odlučivanje i sprovođenje odluka. Naravno, olakšavali su i njihovu komunikaciju s EU institucijama. Do danas se to smatra najuspješnijom integracijom u EU od 2004. godine. Partneri državama aspiranticama sa Zapadnog Balkana ne mogu biti najveće članice EU, kao, na žalost, ni države iz regije u koje uključujemo i Austriju i Mađarsku. Razlog za to je latentna opasnost da države iz okruženja imaju svoje političke agende i ciljeve u regionu i zbog toga ne postoji povjerenje među građanima država Zapadnog Balkana u njihove bona fide Šest država članica, partnera državama Zapadnog Balkana na putu prema EU, mogle bi biti: Finska, Danska, Švedska, Irska, Portugal i Holandija. To su sve stabilne demokratije, bez posebnih političkih agendi u regionu, snažne EU orijentacije.
- Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ova zemlja već ima instituciju Visokog predstavnika. U kombinaciji i partnerstvu s jednom od, na primjer, nordijskih država članica mogla bi se usredsrediti na izgradnju institucija i uvođenje procedura koje vode ka EU članstvu. Dodatno, u tom razdoblju, bi trebalo:
- Pojačati prisutnost/brojnost EUFOR-a na celoj teritoriji Bosne i Hercegovine;
- Započeti s izradom demokratskog Ustava BiH koji bi zamijenio četvrti dodatak Mirovnog sporazuma iz Dejtona;
- Započeti s izradom izbornog zakona koji bi vodio računa o dvije bitne komponente: koncipirao BiH kao građansku državu (jer savremene demokratije ne poznaju drugi model) i istovremeno uveo neke mehanizme zaštite kolektivnih etničkih prava. S obzirom na nedavnu prošlost i aktuelnu političku klimu, nužno je voditi računa o zaštiti i garantovanju kolektivnih prava pojedinih naroda. Za to postoje mnogi primjeri u svijetu koji se mogu koristiti. No, to ne može biti umjesto ili na štetu temeljne ideje građanske države – jedna osoba, jedan glas. Zaštita kolektivnih prava je dodatni oblik sprječavanja moguće etničke diskriminacije, a ne zamjena za jednakost svih građana u njihovim pravima;
- Insistirati da se sve promjene u vezi sa članstvom u EU odvijaju istovremeno i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;
- Razvijati političko partnerstvo sa ne-etničkim političkim strankama i liderima.
Na Novosadskom plenumu, koji slijedi nakon Podgorice i Zagreba, planiramo izaći zajedno sa jasnim stavovima i prijedlozima koji adresiraju i druge aktuelne teme i praktične politike za cio region i pojedinačne zemlje u njemu, a fokus će biti na suočavanju sa prošlošću.