Jun se uzima kao globalni praznik, odnosno, mjesec ponosa LGBTQ+ ljudi. Međutim, taj osjećaj ponosa ponekad biva nadjačan sramom, tugom i nezadovoljstvom – jer je borba za punu jednakost duga i isrcpna, a to nije samo borba nas udruženih sa istim ciljem, već je to i lična, unutrašnja borba i želja da se ostane dosljedan sebi i svojoj autentičnoj ličnosti. A kako zaštititi svoju ličnost kada kvir aspekat konstantno, iz dana u dan, biva srozavan? Kako to da u moru ekonomskih i socijalnih problema, istopolni par predstavlja rizik za budućnost našeg društva?
Zar ne znate da su kvir osobe u svim sferama društva, da čine dio mehanizma koji pokreće našu zajednicu? Zar ne znate da je možda upravo komšija koji vas svakog jutra pozdravi sa osmijehom zapravo i gej, pored toga što je dobar komšija? Zar ne znate da kvir osobe imaju iste građanske dužnosti kao vi, ali nemaju ista građanska prava?
Ne znate, jer nas ne vidite, a ne vidite nas jer nam ne dozvoljavate da sebe pokažemo onakvima kakvi jesmo – u cjelosti našeg identiteta. Naše karakterne vrijednosti mogu biti brojne, naša djela mogu biti velika. No, sve to biva prikriveno velom tajni, ćutnje i redukovanja nas samih i našeg identiteta. I dok se ovaj prikriveni “masakr” dešava, opšte građanstvo aktivno bira da zanemaruje naše probleme, ili čak da podržava njihovo produbljivanje.
Na prvoj liniji otpora su svakako aktivisti, kako pojedinci, tako i udruženja. Oni su ti koji nose krst srama (ili, pak, ponosa) i svakodnevno prave kompenzaciju – svoju privatnost i bezbjednost uzurpiraju zarad borbe za bolji položaj LGBTQ+ ljudi. To je herojski i nesebičan čin, međutim, toliko smo se kao društvo ušuškali u povređivanju i nebrizi drugih da promjena mora doći iz sistema, odnosno problem zahtijeva sistemsko rješenje. Zahtijeva da dva puta pogledamo trenutno stanje, da proniciljivo ispitamo set vrijednosti u koji vjerujemo i kojim se tako ponosimo. Za ovaj momenat je, ipak, potrebno kritičko razmišljanje, kao i saosjećanje, vrlo moćna vrlina, a oni mogu biti podučavani i stečeni, upravo kroz obrazovni sistem. Tek kada napustimo naš svijet komformizma i pogledamo u oči nepravde, moći ćemo da “naštelujemo” kompas koji poštuje ono što je drugačije, nimalo bolje niti gore, već jednako vrijedno.
Zasigurno, neko će reći da trenutno imamo i većih problema od tamo nekih “nastranih” slučajeva, što nije za pohvalu ali niti postavku argumenta. Ne možemo relativizovati probleme u društvu, jer su često povezani ili se preklapaju, posebno kad imaju istu osnovu – nerazumijevanje i mržnju. Na primjer, problematika i položaj žene u našem patrijarhalnom društvu, ili rasizam i diskriminacija prema RE populacije je isti, odnosno zajednički problem, a stoga i borba svih nas. Ne možemo više zanemarivati sve ove nijanse nepravde i neljudskosti, jer su toliko dugo sa nama i pustili su korijenje u našim domovima, obrazovnim institucijama i javnom prostoru. I nemamo veći niti manji problem, već imamo lepezu problema koja mora da se zatvori cjelokupno.
Naravno, svijet nije crno-bijeli. Ima i pozitivnih strana, vode se otvorene diskusije i tim putem se pruža podrška LGBTQ+ osobama kroz panele, različite radionice, ili u nekim privatnim okolnostima, a ponekad se i u Skupštini dotakne ova tema, iako rijetko. Međutim, ne smijemo zaboraviti da osim razmjene mišljenja treba da postoji i akcija, odnosno djelovanje shodno tim ciljevima. Ukoliko ostane samo na izgovorenoj riječi, mi ne radimo ništa drugo sem sto ideologizujemo ljudska prava. Svakidašnji problem kvir osobe biva ništa drugo nego instrument za snobizam ili utrkivanje za veću progresivnost, da se dokaže ko je više prosvijetljen, a u međuvremenu problemi kod kvir osoaba ostaju izvori nezadovoljstva i tuge.
Borba za jednakost je duga i iscrpna, ponekad se čini i nedostižna. Ali, i najmanji korak je dio cjelokupnog puta, a na kraju tog puta se nalazi društvo jednakosti, razumijevanja i ljubavi. Možda ovo zvuči idilično i utopijski. Neka i bude, jer vjerujem da snovi grade budućnost, i ja želim budućnost pravde, a u osnovi pravde je savjest.
Jakov Ivanović, student Fakulteta političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore
Kolumna je dio projekta “Zajedno protiv predrasuda!” koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Stavovi iznešeni u ovoj kolumni su isključiva odgovornost autora i ne predstavljaju nužno stav Ministarstva ljudskih i manjinskih prava ili CGO-a.