Centar za građansko obrazovanje (CGO) predstavio je danas studiju „Mladi između marginalizacije, radikalizacije i potencijala“ koja objedinjuje nalaze emipirijskog istraživanja i fokus grupa sa mladima, uz komparativni osvrt na ranija istraživanja o mladima, a sa ciljem dubljeg sagledavanja realnosti svakodnevnog života, iskustava i potreba mladih u Crnoj Gori. Studija je dio projekta „Djelujem – mijenjam!“ koji sprovodi CGO uz podršku Ambasade SAD u Podgorici, kroz Program malih grantova Demokratske komisije. Adresira brojna pitanja – od načina na koji mladi koriste svoje slobodno vrijeme, kako se obrazuju i suočavaju sa izazovima zapošljavanja, koliko su zadovoljni porodičnim i ličnim životom, prema kome imaju socijalnu distancu, a koga doživljavaju diskriminisanim, do toga koliko su angažovani u društveno-političkim procesima. Kroz analizu svakog od ovih segmenata, daje se uvid kako u pojedinačne izazove, tako i u šire implikacije koje nose. To prate i preporuke za unaprjeđenje pozicije mladih i okruženja u kojem se oblikuju.
„Naši nalazi upozoravaju da kontinuirana marginalizacija mladih od strane nadležnih institucija, i zanemarivanje omladinskih politika, uzrokuje sve veću radikalizaciju mladih, njihovu apatiju i visoko nezadovoljstvo svojim položajem u Crnoj Gori“, ocijenio je Nikola Mirković, saradnik na programima u CGO-u i jedan od autora studije.
Mirković naglašava da u mlađoj dobi slobodno vrijeme može biti značajan faktor za razvoj ličnosti koji ukazuje da li i na koji način se mladi pripremaju za odraslo doba i izazove koje ono nosi. „Mladi u Crnoj Gori slobodno vrijeme najviše provode koristeći društvene mreže, slušajući muziku, a zatim sa porodicom ili u druženju sa prijateljima. S druge strane, najmanje vremena su okrenuti volontiranju u različitim inicijativama, organizacijama, i u aktivnostima u okviru omladinskih krugova,“ kazao je on.
Pitanja obrazovanja i zapošljavanja su ključna u životu svake mlade osobe, kao dvije međusobno povezane i životno važne kategorije, pa je i budućnost mladih u značajnom određena učincima u akademskom i stručnom aspektu, iako je otežavajući element nedovoljna povezanost obrazovnog procesa i tržišta rada u Crnoj Gori.
U odnosu na porodični život, mladi u Crnoj Gori kasno napuštaju roditeljske domove. „Čak 62% mladih živi sa roditeljima, a po prosjeku se osamostaljuju tek sa navršene 33 godine života, što je prilično kasno uporedno gledajući statistike u Evropi, iako navode da imaju dobar odnos sa roditeljima,“ pojasnio je Mirković. „Kakva je neko ličnost, kao i dijeljenje zajedničkih interesovanja, najvažniji su faktori za odabir supružnika kod mladih u Crnoj Gori, ali se i religijska pripadnost kristališe kao jedna od ključnih determinanti, a interesantno je da je iznad nekih drugih identitetskih karakteristika, poput nacionalne/etničke pripadnosti,“ naglasio je on.
„Većini mladih ljudi u Crnoj Gori je najvažnije da budu nezavisni, da preuzmu odgovornost, da budu vjerni (partneru, prijateljima, poslodavcu) i da imaju prijatelje. Slijedi profesionalno ostvarivanje, odnosno karijera, a zatim zasnivanje porodice. Dobro obrazovanje i dobar izgled pozicioniraju se po sredini, a zdrava ishrana i bavljenje sportom su u drugoj polovini prioriteta. Mladi navode i da im je najmanje važno da budu aktivni u politici, a učestvovanje u građanskim akcijama, odnosno inicijativama, takođe, nije popularno kod ove populacije“, kazao je Mirković u osvrtu na vrijednosti i zadovoljstvo životom mladih, uz napomenu da na skali od 1 do 10, mladi sami procjenjuju nivo svoje sreće prosječno sa 7.68.
„Mladi iskazuju jaku socijalnu distancu prema korisnicima psihoaktivnih supstanci i alkohola, HIV pozitivnim osobama, ali i LGBTIQ osobama što ukazuje na prisustvo homofobije među ovom grupacijom. Značajan otklon od drugih i drugačijih ukazuje i na ozbiljne nedostatke u obrazovnom procesu koji ne dekonstruiše blagovremeno i na adekvatan način stereotipe i predrasude“, naveo je Nikola Obradović, asistent na projektima u CGO-u i jedan od autora, u osvrtu na dio o socijalnoj distanci i diskriminaciji. „Preko trećine mladih cijeni da su se u izvjesnoj mjeri osjećali diskriminisano zbog svojih političkih uvjerenja, što je konstanta u odnosu i na ranija istraživanja, a nešto manje od trećine na osnovu svoje vjeroispovjesti, ili zbog svog materijalnog položaja,“ ukazao je Obradović.
„Među mladima prevladava nezainteresovanost za politiku, što prati i stav da njihov glas nema značajan uticaj na djelovanje institucija, ali i da su njihovi interesi malo ili nijesu uopšte zastupljeni u politici. Osim toga, mladi najmanje vjeruju političkim partijama, Vladi i Skupštini Crne Gore,“ kazao je Obradović analizirajući podatke o odnosu mladih i politike. „Kod mladih u Crnoj Gori je izražena percepcija da se političke odluke često donose bez uzimanja u obzir perspektive mladih i njihovih specifičnih potreba“, zaključio je on.
Studija ukazuje i na trajući trend želje za odlaskom mladih iz zemlje.
Dodatno, kroz niz nalaza, primjetan je trend retradicionalizacije mladih, počev od najvećeg povjerenja u vjerske zajednice u odnosu na ostale institucije/organizacije u zemlji, zatim njihovog navoda da im je religija jedan od najbitnijih faktora pri izboru budućeg supružnika, preko stava da bi svoju djecu podizali jednako kao njih njihovi roditelji, do socijalne distance prema homoseksualnim parovima, ali i odnosa prema pitanju abortusa, jer veliki broj mladih danas ne podržava abortus, a sličan broj je i onih koji nemaju stav o ovoj temi.
„Sve ovo kumulativno opominje da je potreban sitemski i sveobuhvatan pristup adresiranju izazova sa kojima se mladi suočavaju, a kako bi se kreiralo podsticajno okruženje u kojem oni u punoj mjeri koriste svoje kapacitete. To bi doprinijelo održivoj inkluziji i demokratizaciji društva u Crnoj Gori“, navela je Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo u CGO-u, koja je predstavila dio preporuka iz studije.
„Potrebno je investiranje u obrazovanje kako bi se osigurali adekvatni resursi za unaprjeđenje nastavnog procesa, infrastrukture, tehničkih sredstva za rad, ali i kapaciteta nastavnog kadra u afirmaciji kritičkog mišljenja i angažovanja učenika/ca. Takođe, neophodno je ponovno uvođenje kao obaveznih predmeta građanskog vaspitanja i obrazovanja u formalni obrazovni sistem, kako bi se sistemski radilo na jačanju kritičkog razmišljanja mladih i razumijevanja vrijednosti građanskog koncepta društva u Crnoj Goru, kao i posljedica retradicionalizacije“, kazala je ona.
U dijelu zapošljavanja mladih, potrebno je osigurati da obrazovni programi budu relevantni, a što bi uključilo vještine i znanje tražene na tržištu rada u različitim sektorima, razvoj programa stručne prakse u saradnji sa poslodavcima, kao i jačanje sistema karijernog savjetovanja i programa profesionalne orjentacije za mlade, zatimunaprjeđenje Programa stručnog osposobljavanja Vlade Crne Gore, u skladu sa nezavisnom evaluacijom učinka i zadovoljstvom korisnika za prethodni period sprovođenja. Takođe, sugeriše se zakonsko regulisanje poslova sa skraćenim radnim vremenom za studente.
„Akcenat mora biti i na promovisanju kompetitivnosti, transparentnosti i zapošljavanja po zasluzi, stvaranju klime društvene neprihvatljivosti zapošljavanja na osnovu partijskih i nepotističkih veza. Veoma je bitno i promovisanje preduzetničkog duha uz podršku za razvoj preduzetničkih vještina među mladima i za pokretanje biznisa, posebno u sektorima koji imaju potencijal za rast i zapošljavanje mladih (IT, turizam, zelena ekonomija, kreativne industrije, itd.). Takođe, trebalo bi razvijati politike i strategije podrške mladima u stambenom osamostaljivanju kroz subvencije ili povoljne kredite za kupovinu prvog stana ili plaćanje rente“, navela je Ćetković.
Autori naglašavaju i značaj razvoja kontinuiranih (ne)formalnih programa obrazovanja, kao i kampanja, kako bi mladi bolje razumjeli svoju ulogu i odgovornost u razvoju i očuvanju demokratskih vrijednosti i standarda u društvu, ali i bili podstaknuti na politički aktivizam.
„Potrebno je stvarati i povoljno okruženje za razvoj i slobodno funkcionisanje NVO, kako bi se omogućilo mladima da se organizuju, izraze svoje mišljenje i doprinesu pozitivnim društvenim promjenama, ali i da budu podržani djelotvornije kroz NVO koje se bave pitanjima mladih“, zaključila je Ćetković.
Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
Maja Marinović, saradnica na programima