Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da je Crna Gora na današnji dan, 29. juna 2012. godine, otvorila pristupne pregovore sa Evropskom unijom (EU). Iza nas je 12 godina u kojima smo imali šest Vlada i pet glavnih pregovarača, ali i dvocifren broj izgubljenih šansi da se ovaj proces učini efikasnijim i kvalitetnijim.
Do sada su otvorena sva 33 poglavlja, od čega su privremeno zatvorena samo tri, a veliki broj zatvaranja poglavlja najavljen je do kraja godine, nakon dobijanja pozitivnog Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila za oblast vladavine prava – poglavlja 23 i 24, javnosti poznatijeg kao IBAR.
CGO je proteklih 12 godina budno pratio proces pregovora, doprinosio u domenu svojih oblasti djelovanja i kapaciteta, ukazivao na nedostatke i veto igrače, pozivao donosioce odluka na odgovornost, afirmisao evropske vrijednosti i opominjao da se ovaj proces od prioritetnog javnog interesa može i mora brže i bolje voditi.
Crna Gora je od 2018. godine počela da stagnira kada su evropske integracije u pitanju, a od 2020. godine i da regresira, pa je i sam proces u jednom periodu zapostavljen, a onda i faktički blokiran, na što su ukazivali i različiti izvještaji Evropske komisije, ali i međunarodnih i crnogorskih organizacija. Promjene na geopolitičkoj ravni su dovele i do nove političke volje u Briselu koja je presudno uticala da Crna Gora 26. juna 2024. dobije IBAR čime je proces deblokiran. Međutim, veliki posao tek predstoji i puna odgovornost je na vlastima u Crnoj Gori da sistem zaista usklađuje sa evropskim standardima i najboljim praksama. Reforme moraju biti sistemske i vidljive u praksi, a nikako simulirane, kako smo to mnogo puta imali prilike da vidimo do sada.
Iako je IBAR najavljivan od strane političara gromoglasno kao da je to ulazak u EU, znamo svi da jutro poslije IBAR-a nije plavlje svanulo, niti je život u Crnoj Gori postao bolji. IBAR je nova šansa koju je EU dala Crnoj Gori, a na vlastima u Crnoj Gori je da učine sve da ne bude još jedna u nizu izgubljenih.
Stoga je neophodno što prije napraviti detaljan akcioni plan koji daje mapu putu ka dostizanju završnih mjerila. Dalje, ključni će biti kapaciteti, širina i puna posvećenost kompletne pregovaračke strukture, koja će se zasigurno susresti sa brojnim administrativnim i tehničkim izazovima. Naravno, suštinski izazovi su i pred vlastima da usvajaju i sprovode politike u skladu sa standardima EU i da ne otvaraju nova bilateralna pitanja sa državama članicama, kako je to sada učinjeno sa usvajanjem Rezolucije o genocidu u logorima u Jasenovcu, Dahau i Mathauzen. Veoma je važno njegovati i unaprijeđivati dobre odnose sa državama članicama EU, a praviti raskid sa praksom banalizacije ozbiljnih i osjetljivih pitanja radi dnevno-političkih interesa ili, što je još opasnije, interesa onih kojima nije cilj ubrzani ulazak Crne Gore u EU. Upravo su bilateralna pitanja bila mnogima velika prepreka i kad su bili red samim vratima EU, a posebno je opasno ako ih Crna Gora sama sebi sada postavlja.
Znači, Crna Gora sada zaista ima novu šansu da, uz snažnu podršku EU, uspostavi novu dinamiku pregovora i počne raditi na zatvaranju poglavlja i približavati se punopravnom članstvu u EU. To zahtijeva odgovoran odnos prema politici i vođenju državnih poslova, kao i stalan rad da se unaprijed kvalitet života građana i građanki.
Konačno, ali veoma važno – neophodno je uključenje civilnog društva u ovaj proces, jer civilno društvo ima kapaciteta da doprinese, ali i dovoljno kritičkog odnosa koji može biti dragocjen kako bi se stvari držale na pravom putu jer vidimo se lako može skliznuti.
Nikola Mirković, saradnik na programima