Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, u sklopu edicije “Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori“, a nakon slučajeva “Morinj” i “Kaluđerski laz”, objavio dvije nove publikacije u kojima se integralno predstavlja materijal iz sudskih postupaka u slučajevima “Bukovica” i “Deportacija”
Prema svjedočenjima koja su prikupile organizacije za ljudska prava, tokom boravka velikog broja rezervista Vojske Jugoslavije, policije Republike Crne Gore, ali i pripadnika paravojnih formacija na prostoru pljevaljske Bukovice vršena su mučenja, pretresi, pljačke, maltretiranja i zlostavljanja Bošnjaka-Muslimana. Tokom ovih akcija, u periodu od 1992. do 1995, prema podacima protjeranih Bukovčana, ubijeno je šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 je oteto, a blizu 70 je podvrgnuto fizičkoj torturi među kojima su i bili i ekstremni vidovi ponižavanja i silovanja. Zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Planjsko, dok su skoro sva domaćinstva opljačkana. Ovo je za posljedicu imalo protjerivanje/bježanje 90 porodica, sa oko 270 članova.
Slučaj “Deportacija” se odnosi na nezakonito hapšenje na teritoriji Crne Gore, a zatim i isporučenje vojsci bosanskih Srba u BiH najmanje 66 izbjeglica muslimanske vjeroispovjesti iz Bosne i Hercegovine tokom maja i juna 1992. godine. Pored njih u istoj akciji, uhapšeno je i 33 izbjeglica srpske nacionalnosti. Deportovane izbjeglice muslimanske vjeroispovjesti su većinom likvidirani, dok je samo njih 12 uspjelo da preživi izručenje. Na drugoj strani, deportovane izbjeglice srpske nacionalnosti nijesu tretirane kao taoci, niti je poznato da je bilo ko od njih smrtno stradao.
Važno je napomenuti da je država Crna Gora, i pored neadekvatnog procesuiranja nalogodavaca i počinioca ova dva zločina, priznala njihovo sprovođenje, isplativši odštete žrtvama i njihovim porodicama.
Teško je dovoljno naglasiti koliko je konačno procesuiranje slučajeva “Bukovica” i “Deportacija” neophodno za održivu budućnost Crne Gore. Njihovo nerješavanje nosi posebnu težinu za crnogorsko društvo jer opterećuje cjelokupno društvo odgovornošću za ratni zločin. Dodatno, to narušava međunarodni ugled antiratnog društva, ali i potkopava suštinske civilizacijske vrijednosti našeg društva a posebno one koje se odnose na zaštitu građana i izbjeglica. Konačno, onemogućava i djelotvorne procese tranzicione pravde i suočavanja s prošlošću.
Suočavanje s prošlošću je nasušna potreba crnogorskog društva, i to ne zbog obaveza koje su preuzete kroz međunarodna dokumenta i proces pristupanja Evropskoj uniji, već kao osnov čvrstog i dugotrajnog međuvjerskog i međuetničkog pomirenja unutar države. Dok se to ne dogodi, sva retorički proklamovana građanska i multietnička suština Crne Gore ostaje ugrožena.
Objedinjavanjem ključnih i autentičnih dokumenata iz još dva procesa ratnih zločina u Crnoj Gori, CGO želi da doprinese okončanju negativne prakse neadekvatnog procesuiranja ratnih zločina, izgradnji potrebnog institucionalnog okvira, ali i da ohrabri konstruktivno suočavanje sa prošlošću.
Ove publikacije objavljene su u okviru projekta “Suočavanje s prošlošću za budućnost” a uz podršku Kanadske ambasade.
Miloš Vukanović, savjetnik na programima