Centar za građansko obrazovanje (CGO) konstatuje, nakon analize izbornih programa koalicija i partija koje su učestvovale na nedavno održanim parlamentarnim izborima, da pitanja obrazovanja i nauke, koja se visoko pozicioniraju u demokratskim državama nisu bila u fokusu naših partija i koalicija.
Obrazovanje je dobilo marginalan prostor u izbornim programima svih političkih partija i koalicija, osim u programu Koalicije „Za budućnost Crne Gore“ u kojem uopšte ne postoji. Takođe, u većini programa ovo pitanje se nalazilo na posljednjem mjestu, uz dosta opštih odrednica. Za doskorašnju opoziciju karakteristično je bilo naglašavanje potrebnih reformi, dok partije ranije vladajuće strukture akcentuju nastavak sprovođenje započetih reformi. Zajedničko im je izbjegavanje navođenja konkretnih mjera u pravcu unaprijeđenja obrazovnog sistema. Ovo ukazuje da partije nisu prišle analitički ni identifikaciji problema niti se posvetili razvoju adekvatnog odgovora u ovoj oblasti. Očigledno se išlo i ka onim porukama koje su najprimječivije većini birača, pa su tako mnogi obećavali izgradnju vrtića, a niko se nije sjetio, na primjer, loših rezultata PISA testiranja crnogorskih učenika, kao važnog indikatora kvaliteta obrazovnog sistema i kako to rješavati. Iako se u tim programima navodi da obrazovni sistem i tržište rada nisu usklađeni nema prijedloga intervencija za stručno osposobljavanje. Visoko obrazovanje je gotovo zaboravljeno. Samo dvije od 11 izbornih lista u svom programu pominju Univerzitet Crne Gore (UCG) – Koalicija „Mir je naša nacija“ navodi da je to kapitalna obrazovna institucija kojoj je potrebno obezbijediti veću autonomiju, dok Socijaldemokrate cijene da treba nastaviti sa daljim ulaganjima u UCG. Neobično je da jedini državni univerzitet, sa već urušenim ugledom i lošim eksternim evaluacijama, nije predmet zabrinutosti onih koji pretenduju da donose odluke od javnog interesa. Dodatno, zanimljivo je i da nijedna izborna lista, pa čak i one koje se deklarativno zalažu za razvoj građanskog društva, ne prepoznaju značaj građanskog obrazovanja. Samo jedan akter – Demokratska partija socijalista (DPS) – akcentuje potrebu razvoja cjeloživotnog učenja. Iako su izbori bili tokom pandemije korona virusa nijedna se izborna lista nije bavila mogućnostima da se obrazovni sistem bolje prilagodi toj situaciji. Kvantitativno gledajući, obrazovanje zauzima oko 5% izbornih programa predstavljenih tokom kampanje. Medijski monitoring koji je CGO sproveo pokazuje da je od ukupno 7,143 analiziranih objava samo 51 objava bila posvećena obrazovanju, odnosno svega 2.65 % tog medijskog prostora. Ovo potvrđuje nedopustivu podzastupljenost jedne od tema koja bi morala biti među najvažnijima u našem društvu, a što nije obećavajuće u dijelu neophodnog unaprijeđenja formalnog obrazovnog sistema.
Takođe, CGO je analizirao zastupljenost nauke u programima izbornih lista i utvrđeno je da se nauka samo sedam puta pominje u svim tim programima. Kao i kod obrazovanja, riječ je opštim formulacijama bez konkretnih mjere kojima će se poboljšati uslovi za razvoj nauke u Crnoj Gori. Uglavnom se navodi da je potrebno povećati ulaganja u nauku, ali ne i kolika ta ulaganja moraju biti, osim u slučaju Koalicije „Crno na bijelo“. Takođe, izborni akteri obećavaju da će crnogorsko društvo biti prepoznato po naučnim inovacijama, ali izostaje mapa puta za ta obećanja. Pojedine liste, poput Socijaldemokrata, Bošnjačke stranke, Hrvatske reformske stranke, HGI, Albanske liste i koalicije „Za budućnost Crne Gore“ u svojim programima uopšte ne pominju nauku. Međutim, i one koje to čine ne daju značajniji prostor niti se vidi iz sadržaja da se ozbiljno prišlo toj temi. Procentualno u programima svih izbornih listi nauci je posvećeno oko 1%.
CGO godinama ukazuje da je obrazovanje jedan od stubova razvoja svakog društva, a posebno je važno za države veličine Crne Gore koja ima i ograničene ljudske resurse. Činjenica da su izborni akteri mininalnu pažnju posvetili obrazovanju i nauci opominje da nema tog razumijevanja među onima koji kreiraju javne politike. Konačno, brine i što se ignorišu narasli problemi u ovoj oblasti, preporuke eksternih evaluatora i neophodnost modernizacije obrazovnog sistema kako bi obezbijedio kvalitet obrazovnih institucija i usklađenost sa evropskim obrazovnim politikama i najboljim praksama.
Milena Vujović, asistentkinja na projektima