Povodom 17. novembra – Međunarodnog dana studenata, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća na trajući problem neadekvatnog adresiranja potreba studenata od strane obrazovnih institucija. CGO poziva kreatore politika i donosioce odluka da strateški osmišljeno reformišu obrazovni sistem u cilju poboljšanja kvaliteta obrazovanja i zapošljivosti visokoškolaca.
U društvima odgovornih političkih elita, obrazovanje predstavlja jednu od okosnica razvoja. U tom kontekstu, posebna pažnja se posvećuje visokom obrazovanju, studentima i razvoju kritičkog mišljenja koje podstiče kvalitetne društvene promjene. Na žalost, studenti u Crnoj Gori nisu prepoznati kao važna grupacija i njihove potrebe su marginalizovane što utiče i na njihovu rastuću želju da napuste Crnu Goru. Istraživanja ukazuju da je polovina mladih ljudi nezadovoljna kvalitetom obrazovanja, a među ključne nedostatke ističu i neusklađenost obrazovanja sa tržištem rada, tj. nedostatak prakse koja bi studente osposobila za budući rad. Program stručnog ospobljavanja je dobar idejni koncept, ali je u mnogim aspektima ostao neizveden i nije uticao na suštinske pomake u ovoj oblasti. Naime, ovaj program nije razvio mehanizme monitoringa i kontrole koji bi pokazali kako se efektivno primjenjuje i koliko pomaže visokoškolcima da steknu radno iskustvo koje im dalje obezbjeđuje posao. Nizak kvalitet obrazovanja i nemogućnost razvijanja neophodnih vještina i kompetencija za zapošljavanje i konkurentnost u struci rezultira povećanjem nezapošljenosti i smanjenjem šansi da se mladi integrišu u društvo, što potvđuje i podatak da je krajem oktobra na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore registrovano 7640 nezapošljenih visokoškolaca. Činjenica da samo 19,35% od onih koje završe osnovne ili specijalističke studije ima posao za stalno čini perspektivu studenata nesigurnom i tjera ih da rade poslove iz okvira niže stručne spreme. Zanemarena su i ekonomska prava studenata. Nalazi CGO-a iz studije o mladima pokazuju da 71,8% mladih živi kod roditelja, što prolongira njihovu tranziciju u odraslo doba. Zanemarivanje studenata već ima svoj izraz u manjku adekvatnih ljudskih resursa u privatnom i javnom sektoru.
Univerzitet Crne Gore, koji godinama dobija sve više sredstava iz Budžeta, ne opravdava ta ulaganja poreskih obveznika svojim lošim rangiranjem na relevantnim međunarodnim listama. Brine i tvrdokornost UCG u netransparentnosti, osobito kad je riječ o finansijskom poslovanju, kao i slučajevi neakademskog ponašanja među zapošljenima koji dodatno urušavaju ugled ove institucije i daju loš primjer studentima. Studije su dominantno zasnovane na teorijskoj nastavi i repeticiji bez prostora za diskusiju, a neformalni vidovi obrazovanja se ne cijene. Vidljiv je i pad entuzijazma među značajnim dijelom akademskog osoblja što se odražava na njihovu (ne)posvećenost studentima. Zajedničko i državnim i privatnim fakultetima jeste što ne prepoznaju značaj strateškog planiranja i inovativnosti, a i definisane strateške ciljeve uglavnom formalistički ispunjavanju uz prebacivanje odgovornosti na studente kada izostaju rezultati.
Posebno zabrinjava i što se glas studenata, kao grupacije koja mora jasno da artikuliše svoje probleme i stavove, još uvijek ne čuje. Nizak nivo povjerenja u institucije uz rasprostranjenost uvjerenja o sistemskoj korupciji obeshrabruje studente da se bore za svoja prava i čini ih apatičnim i pasivnim. Studentski protesti incidentni su u crnogorskom ambijentu iako za to ima razloga, a upravo su takvi protesti bili katalizator demokratskih promjena u brojnim tranzicionim zemljama.
Međunarodni dan studenata simbol je borbe za demokratsko društvo i i bolje obrazovanje. To je prilika da se naglasi i odgovornost studenata i njihove akcije za unaprjeđenje sopstvene pozicije u crnogorskom društvu i stoga ih pozivamo ih da budu glasniji u borbi za svoja prava jer je to jedini način da se šira zajednica zainteresuje za njihovu perspektivu, a obrazovni sistem reformiše tako da konačno odgovara njihovim potrebama.
Milena Vujović, asistentkinja na projektima