Uoči još jednog Dana studenata – 4. aprila – Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazuje da su se posljednjih nekoliko godina, koje su obilježene društveno-političkim turbulencijama, otvorile i nove mogućnosti da studenti iskažu veći stepen aktivizma, a što je, na žalost, izostalo. Tako crnogorski studenti ostaju, svojim izborom, na margini dešavanja, ne koriste kapacitete i prilike da adresiraju sopstvene potrebe u pravcu unaprijeđenja studentskog standarda, ali u položaja mladih u Crnoj Gori generalno.
Na primjer, jedno od osnovnih pitanja o kojima studenti moraju brinuti jeste model studiranja u Crnoj Gori, jer tržište rada i sistemski zakoni ne prepoznaju aktuelni model. Više od dvije godine čeka se na donošenje novog Zakona o visokom obrazovanju kojim bi se ovo i pitanje adekvatnije definisalo. No, tekst ovog zakona koji je prošao i javnu raspravu, krajem 2021. godine, nikada nije usvojen na Vladi, pa se danas kreće od početka. Modeli finansiranja, stambene politike studenata, konkurentnost univerziteta, politika zapošljavanja na univerzitetima u Crnoj Gori bi morali biti u fokusu studenata, ali njihov glas o ovim temama se ne čuje. Tako nije bilo fokusa ni istrajnosti u borbi za hitno usvajanje novog zakona i zalaganja kako ta rješenja ne bi bila po mjeri donosilaca odluka, već po mjeri studenata i akademskog osoblja.
Doduše, studenti su o aktivizmu i zalaganju za one javne politike od značaja za njih morali učiti od profesora. Uloga profesora je instrumentalna za razvoj kritičke oštrice kod studenata i kada profesori prestanu ćutati na goruće društvene probleme imaćemo osnovu da govorimo o ozbiljnoj akademskoj zajednici, a ne o interesnim grupama profesora upitnih referenci, sa rijetkim izuzecima onih koji imaju integritet i naučna postignuća.
Poseban doprinos ovakvom stanju daju predstavnici studentskih krovnih organizacija koji su i najtiši i najnevidljiviji kad je riječ o borbi za studentska prava. Oni se za studentska prava zalažu samo dok ih studenti ne izaberu, a kasnije se, po pravilu, prilagođavaju donosiocima odluka.
Istraživanja CGO-a u kontinuitetu opominju da ogroman broj mladih želi da napusti Crnu Goru, a među njima prevladavaju oni koji su u procesu obrazovanja, što znači da nerijetko odlaze oni najperspektivniji.
Visokobrazovne institucije u Crnoj Gori su hronično loše pozicionirane na međunarodnim rangiranjima, a izostaje napor da se unaprijede transparentnost, otvorenost, izvrsnost i uticaj, a što su kriterijumi po kojima, na primjer, Webometrix rangira univerzitete, a koji presudno utiču i na ukupni kvalitet obrazovanja.
Crnogorski studenti treba da znaju da niko neće rješavati njihove probleme, već će se ti problemi njihovom nezainteresovanošću i neaktivnošću samo gomilati, a perspektive u društvu sužavati. Stoga, CGO poziva studente i akademsko osoblje da se bore za svoja prava, da u toj borbi budu hrabri i istrajni, jer oni imaju u sebi pokretačku moć i znanje za doprinos kvalitativnim promjenama.
Dan studenata u Crnoj Gori – 4. april, obilježava se u znak sjećanja na demonstracije organizovane 1936. godine, kada je izražavajući bunt sa svojim kolegama zbog neprihvatljivih univerzitetskih propisa stradao Žarko Marinović, student prava.
Damir Suljević, saradnik na programima