Svako treba da cijeni svoju posebnost, ali i da uvažava različitost ljudi sa kojima dijeli životni prostor. Odgovornost zajednice je da se pravo svih poštuje, jer u takvim zajednicama ekstremizam ne može da se rodi ili da opstane ukoliko se pojavi, zaključeno je na petoj javnoj debati “Dijalog u zajednici – prevencija radikalizacije i nasilnog ekstremizma”, koju je u Bijelom Polju organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Miloš Vukanović, istoričar i saradnik na programima u CGO-u, objasnio je da su radikalizacija i nasilni ekstremizam globalni problem koji svoj izraz ima i na nacionalnom i lokalnom nivou. Taj izraz se, po njemu, reflektuje i u podrivanju demokratskih tokova društva, dijaloga i ljudskih prava. “Obrazovanje je prava brana ka elementima ekstremizma, jer neznanje stvara strahove, a strahovi mržnju”, istakao je Vukanović. On je ukazao na aktuelni problem nerazumijevanja značajadruštvenih predmeta, kao što su Građansko obrazovanje, Sociologija, Istorija, od strane Ministarstva prosvjete. “Kritičko mišljenje, analiza, samozaključivanje i kreativnost su sposobnosti koje su bitne i iz ekonomske perspektive na današnjem tržištu rada, ali i da omoguće da o ovakvim temama možemo voditi konstruktivnu raspravu. Mi ne možemo biti saglasni sa drugima u svim razmišljanjima, ali kada imamo ova znanja, lakše možemo sjesti zajedno i kroz dijalog rješavati sve probleme.”
Enis Burdžović, pomoćnik reisa islamske zajednice Crne Gore za medije, apostrofirao je značaj preventivnih aktivnosti na lokalnom ili državnom nivou u odnosu na sve ono što dolazi kao refleksija globalnih dešavanja. Ukazao je i da vjera raste u povjerenju, da vjeru može imati samo onaj ko ima povjerenja, a da ekstremizam i radikalizam nastaju kad nepovjerenje dostigne svoj zenit. “Ekstremizam može biti pripisan bilo kojoj vjeri, ali vjera ni u kojem slučaju ne smije biti optužena za motivisanje ekstremizma. Ako je neko za motiv uzeo sveti tekst, onda ne smijemo optuživati sveti tekst, već pogrešnu interpretaciju i razumijevanje svetog teksta. Radikalizam i ekstremizam su znak slabosti, jer su jaki uvjereni u snagu onoga u što vjeruju, u plemeniti savjet koji nikako ne želi nešto loše da prizove,” bio je kategoričan Burdžović. On je naveo kao primjer površnosti u osuđivanju i prejudiciranju krivice i motiva slučaj skorašnjeg napada na Novom Zelandu. “Svako ima pravo da u svoja četiri zida živi kako hoće, ali ne i da svoj radikalizam i pristup nameće drugome,”naglasio je Burdžović. On je uporedio one koji šire radikalne ideje sa ljudima koji da bi zapalili prostor u kojem žive, čime dobijaju senzaciju, ali i gube mjesto gdje mogu sjesti, osloniti se. “Onaj ko želi da radikalizuje vjeru, gubi komfor koji vjera nudi čovjeku.”, zaključio je on.
Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije, podsjetio je datri monoteističke religije (hrišćanstvo, islam i judeizam) predstavljaju vjere jedne knjige, da se na iste ličnosti odnosi svjedočanstvo iste vjere, kao i da su Ibrahim, Abraham i Avram isti čovjek a koji je bio prvi, školski, primjer ekstremizma. On je naglasio da je bez ekstremizma nemoguće zamisliti bilo koju religiju. “Nikad nijesam imao problem ni sa jednim vjernikom – bio on musliman, Jevrej ili katolik, čovjekom koji je vjernik. Čak je, možda, dobro da je sve od jedne knjige, od jednog čovjeka bio on Avram ili Ibrahim, Sulejman ili Solomon, bilo da kažemo ,Amen’ ili ,Amin’. Razlike koje postoje su rezultat civilizacijskog, jezičkog i drugog nasljeđa i dovode do pitanja zašto onda nastale religije, koje tako idu jedna na drugu, naglašavaju razlike i stvaraju sukobe.” On je pojasnio da je, u jednom domenu, dobro što postoje džamija i crkva. “Ako bih ja uzeo ikonu Isusa Hrista i sa njom ušao u džamiju, to bi bilo nepoštovanje džamije, jer tamo nema ikona,kao što bi bilo nepristojno da musliman traži skidanje ikone iz crkve. Dakle, naša pobožnost mora imati granice. I zato postoje i džamija i crkva. Mi se nećemo zajedno moliti što je i kanonima zabranjeno, ali moramo štititi od svih napada sve ljude bez obzira na vjeru,” zaključio je Perović.
Novinar Sead Sadikovićmišljenja da je ekstremizam direktna posljedica ekstremista, ali i da su za ekstremizam krivi svi osim ekstremista. “Oni su žrtve sa idejom da zavade muslimana sa muslimanom, pravoslavca sa pravoslavcem. Kad smo mi njihove žrtve to predstavlja i posljedicu našeg djelovanja u društvu koje zovemo demokratskim. To je loš sistem vladanja, a svakako najbolji od ovih lošijih sistema.” On je mišljenja da demokratija koja predstavlja volju naroda, ali i prosječnost, ne može donijeti odluku bolju od znavenih ljudi. “Uloga religije je misionarska, da okupi što veći broj ljudi. Ali i uloga vlasti je, takođe, misionarska, da okupi što veći broj glasača. Tu se dolazi do ključne crte – vlast manipuliše vjerskim zajednicama.” Sadiković je istakao da postoji politički, nacionalni, vjerski ekstremizam i da su oni vrlo često isprepleteni. “Ekstremizma će bitni tačno onoliko koliko ga bude htjela vlast zato što intelektualna elita i duhovne vođe nijesu sposobne da preuzmu primat vođenja društva, da nametnu vlasti da donose prave odluke. Onda vlast manipuliše njima i u njihove redove ubacuju ekstremiste koje kontrolišu,”zaključio je Sadiković.
Zdravko Janjušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar, naglasio je da civilno društvo samo ne može protiv ekstemizma i radikalizacije već da to zahtijeva uključenje različitih segmenata društva, naročito institucija. “Civilno društvo u Crnoj Gori na lokalnom nivou nije razvijeno u dovoljnoj mjeri, i mali je broj organizacija spreman da preventivno djeluje kada uvidi govor mržnje, diskriminaciju po različitim osnovama, uskraćivanje građanskih prava i sloboda bilo kome, jer su to faktori koji mogu određene kategorije stanovništva upravo navesti na ekstremizam i primjenu nasilja,” kazao je on.Janjušević je naglasio i značaj medijske pismenosti, građanske edukacije, razvoja solidarnosti i dijaloga kao načina prepoznavanja i prevencije radikalnih organizacija i ideologija koje pozivaju na nasilje.“Sistemska prevencija ove problematike zapravo počinje od kuće i u lokalnoj zajednici, nastavlja se kroz obrazovni sistem, kroz kulturu življenja u bezbjednom okruženju, u odgovarajućim ekonomskim uslovima, u sistemu u kojem funkcionišu zdravstvena i socijalna zaštita,” poručio je Janjušević.
Debata u Bijelom Polju okupila je oko 50 profesora istorije i sociologije, odbornika Skupštine opštine Bijelo Polje, predstavnika nevladinog sektora, političkih partija, zapošljenih u opštini, i drugih. Organizovana je u okviru dva projekta Sigurna mreža i Obrazovanjem za multikulturalizam i interkulturalizam, koji podržavaju Američka ambasada preko Fonda za aktivno građanstvo (fAKT) i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava Vlade Crne Gore.
Maja Marinović, asistentkinja na projektima