Centar za građansko obrazovanje (CGO) je u ponedjeljak, 8.jula 2019. procesuirao prema rukovodstvu Univerziteta Crne Gore (UCG) Prijedlog za utvrđivanje kršenja akademskog integriteta od strane vanredne profesorke Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore Bojane Lakićević-Đuranović i shodno sankcionisanje. Takođe, predata je i krivična prijava nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici. CGO očekuje da nadležni istražni i univerzitetski organi postupe efikasno s obzirom da se radi o jednostavnom predmetu.
CGO naglašava da je rad pod svojim imenom Bojana Lakićević Đuranović objavila nakon što je tema plagijarizma pozicionirana u crnogorskom javnom diskursu, nakon izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika, a kojima se utvrđuju i jasna definicija plagijata, veza sa visokim obrazovanjem, kao i odredbama Krivičnog zakonika koji je u sankcionisanju ovog krivičnog djela značajno ispred drugih u regionu. Takođe, rad je objavila uoči najavljenog usvajanja Zakona o akademskom integritetu. Međutim, izgleda da je nad svim ovim prevagu imala dosadašnja nekažnjivost plagijatora koji čine akademsku zajednicu, a imaju i moćne zaštitnike.
U tom kontekstu, ne iznenađuje iako je za svaku osudu i izjava nekadašnjeg predsjednika Naučnog odbora UCG, prof. Vladimira Pešića, koji brani neodbranjivo. U motive takvog njegovog pristupa nećemo ulaziti.
No, radi javnosti, vrijedi podsjetiti na činjenice. Zakon o akademskom integritetu u članu 10 definiše plagijariazam kao „preuzimanje tuđeg autorskog djela ili dijela tog autorskog djela, tuđih bitnih naučnih saznanja ili njihovih djelova, hipoteza, teorija, metoda, podataka do kojih se došlo naučnim istraživanjem bez označavanja autora, ili sprovođenje druge slične radnje prikazujući ih kao autentično svoje djelo, u cilju pribavljanja lične koristi“. Član 11 ovog Zakona to dalje pojašnjava „Oblici plagijarizma su: direktni plagijarizam, autoplagijarizam i parafraziranje bez reference.“ U ovom članu se navodi i: “Direktni plagijarizam (plagijat) je prepisivanje dijela teksta ili cjelokupnog teksta, metode, ideje, algoritma, slike, grafikona od drugog autora, bez navodnika i citata u procentu koji je posebnim aktom ustanove propisan kao onaj zbog koga se pokreće postupak provjere pred Etičkim odborom”.
Krivični zakonik, u Glavi XXI – Krivična djela protiv intelektualne svojine, u članu 233 propisuje: “…(1) Ko pod svojim imenom ili imenom drugog u cjelini ili djelimično objavi, stavi u promet primjerke tuđeg autorskog djela ili interpretacije ili na drugi način javno saopšti tuđe autorsko djelo ili interpretaciju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine; (2) Ko pod svojim imenom u cjelini ili djelimično objavi tuđe autorsko djelo na osnovu čega bude biran u naučno ili nastavno-naučno zvanje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do četiri godine…”
Crnogorski zakonodavni okvir ne poznaje izraze “formalni” i “neformalni” plagijat, niti “naučni” ili “nenaučni” koje bivši predsjednik Naučnog odbora sada kreativno uvodi. Zakoni ne prepoznaju ni mnoge druge kategorije o kojima on priča, pa ni to da nije plagijarizam kad profesor prepiše od studenta rad koji je javno branjen, uredno zaveden u biblioteci i stalno dostupan na uvid javnosti. Kad priča o potrebi dodatne edukacije o ovom pitanju prof. Pešić bi morao krenuti prvo od sebe.
Posebno je zabrinjavajuća sljedeća konstatacija Pešića: „Često su se koristili specijalistički i diplomski radovi gdje su obično profesori uzimali određene dijelove, sublimirali, skraćivali i onda sa tim učestvovali na konferencijama itd. To je bio dio jedne tradicije i inercije koja je postojala na ovim prostorima.“ Postojanje te neetičke i nezakonite „tradicije“ je upravo nešto što bi prof. Pešić morao posebno kritikovati, a ne uzimati kao dio pokušaja da se nađu olakšavajuće okolnosti za ono što je uradila Lakićević Đuranović. Ovim je on pokazao da poziciju predsjednika Naučnog odbora i ne zaslužuje, iako je njegova smjena sa tog mjesta bila dio drugih obračuna na UCG i sporna.
Međutim, ova Pešićeva izjava je zlata vrijedna – ona daje odgovor i na zaglušujući muk koji sada imamo iz akademske zajednice Crne Gore. Koliko je profesora koji su uradili isto ono što je uradila i Lakićević Đuranović? Pozivamo studente da uporede svoje radove sa radovima svojih profesora, možda tu budemo imali i novih zanimljvih slučajeva. Pozivamo i Tužilaštvo da ispita navode profesora Pešića da slučaj Lakićević Đuranović nije usamljen, već da postoji ustaljena praksa takvog rada i da shodno tim njegovim saznanjima i dokazima postupe dalje u procesuiranju tih lica. Želimo da vjerujemo da će prof. Pešić biti savjestan svjedok i javno saopšten uopšten navod i kao naučnik poduprijeti dokazima pred Tužilaštvom.
Znači, nesporno je da na osnovu onog što već imamo kao dokazni materijal Lakićević Đuranović mora snositi sankcije – disciplinske, krivične ili prekršajne, zavisno od institucija koje primjenjuju propise na koje smo se pozvali i kojima smo ovo procesuirali.
Zato je neozbiljna i konstatacija predsjednika Suda časti na UCG i prorektora Borisa Vukićevića koji pokušava da „opere ruke“ od slučaja Lakićević Đuranović. Ukoliko nije spreman da svoj posao radi neselektivno i posvećeno, poštenije bi bilo da odmah podnese ostavku. Ministarstvo prosvjete je jasno naznačilo ko je trenutno odgovoran za postupanje u vezi slučaja Lakićević Đuranović kad je riječ o etičkim normama i akademskom integritetu i UCG ne može od ovog pobjeći a da sebi ne nanese ogromnu štetu. Očekujemo i da rektor Danilo Nikolić počne da se bavi svojim poslom i kad to nosi neprijatnost za njega što je do sad izbjegavao. U suprotnom, uzalud nam sva zakonska unaprijeđenja kad nema onih koji smiju i znaju da ih primjenjuju.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka