Povodom 22 godine od kako je crnogorska policija nezakonito uhapsila najmanje 66 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, u maju i junu 1992. godine, na teritoriji Crne Gore, a zatim ih isporučila kao taoce pripadnicima njima neprijateljske vojske bosanskih Srba u BiH, od čega je samo 12 uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da u slučaju ovog zločina pravda ni do danas nije zadovoljena.
Crna Gora nije odlučno i odgovorno pristupila preispitivanju vlastite uloge u posljednjim jugoslovenskim ratovima, iako je nesporno da je bila učesnik ovih ratnih dešavanja. Deportacija izbjeglica 1992. godine jedan je od najstrašnijih događaja u novijoj istoriji Crne Gore. Dodatno, na procesuiranju ratnih zločina je palo prije svega crnogorsko tužilaštvo zbog neprimjerenog političkog uticaja, ali i ukupno pravosuđe. To potvrđuju dosadašnji postupci procesuiranja ovog i svih ostalih ratnih zločina u Crnoj Gori. CGO je mnogo puta ukazivao na nedopustive greške i postupanja tužilaštva i sudstva, što je i rezultiralo neizvedenim optužnicama za ratne zločine sa najčešće neutvrđenom krivicom optuženih i sudskim presudama koje su dodatno viktimizirali žrtve. Do sada niko u crnogorskom pravosuđu nije podnio odgovornost zbog takvog učinka, a ova pitanja su se ponovo našla i u fokusu Evropske komisije, u okviru njenog posljednjeg Izvještaja o napretku Crne Gore. To ukazuje da, bez obzira što su crnogorski pravosudni organi pokušali uraditi da se ovi slučajevi praktično «zataškaju» i da žrtve ne dobiju pravdu, ipak u tome nijesu uspjeli.
Odluka donijeta od strane Apelacionog suda kojom je potvrđena presuda Višeg, a kojom je oslobođeno devet bivših službenika Ministarstva unutrašnjih poslova optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica vlastima Republike Srpske 1992. godine, ukazuje da crnogorski pravni sistem nije sposoban da utvrdi odgovornost države, kao ni individualnu odgovornost pojedinaca za ovaj zločin. Takođe, treba napomenuti da je taj pravni sistem već duboko ušao u proces integracija, otvaranjem dva najbitnija pregovaračka poglavlja 23 i 24, čime se stvorila dodatna obaveza za adekvatno utvrđivanje činjenica vezanih za ratne zločine počinjene od strane državnih institucija i pojedinaca na teritoriji Crne Gore ili u ime Crne Gore, kao i njihovo adekvatno procesuiranje.
CGO još jednom podsjeća da ratni zločini ne zastarijevaju, i da će istina o motivima, karakteru i posljedicama ovog zločina, kao i odgovornima, morati jednog dana biti otkrivena a odgovorni procesuirani. Upravo stoga je neophodno uspostaviti dodatni mehanizam za utvrđivanje činjenica i zadvoljenje pravde za žrtve, a čija će primjena doprinijeti uspostavljanju vladavine prava i izgradnji neophodnog povjerenja među narodima zemalja bivše Jugoslavije, koje je ozbiljno poljuljano nakon devedesetih godina.
Predstavnica CGO-a je u okviru inicijative za Ženski sud feministicki pristup pravdi u organizaciji Anime, 22. i 23. maja 2014, zajedno sa predstavnicima drugih NVO iz Crne Gore koje su posvećene pitanjima suočavanja sa prošlošću, obišla mjesto zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica u Herceg Novom, kao i, mjesta zločina koji su se desili tokom ratova devedesetih u Morinju, Bukovici, Kaluđerskom lazu i Murinu. U znak sjećanja na sve te nevine žrtve, položeno je cvijeće i odata im je pošta minutom ćutanja.
CGO ostaje pri inicijativi koju je podnio sa kolegama/inicama iz Akcije za ljudska prava i Anime da se ustanovi dan sjećanja na žrtve deportacije i da se napravi spomen obilježje u Herceg Novom, a što već godinama složno ignorišu vlasti na nacionalnom i lokalnom nivou u Crnoj Gori.
Tamara Milaš, saradnica na programima