Povodom 8. aprila, Svjetskog dana Roma, Centar za građansko obrazovanje (CGO) koristi priliku da ukaže na izuzetno težak položaj romske zajednice u Crnoj Gori, te potrebu snažnije posvećenosti, prije svega države, a zatim i svih ostalih aktera u društvu u pravcu podsticanja socijalne inkluzije ove manjinske grupe.
I pored brojnih strategija, akcionih planova, mjera afirmativne akcije, izmjena zakonskih rješenja u oblasti zaštite od diskriminacije, te napora obrazovnih vlasti da obrazovanje učine pristupačnijim za Rome, još uvijek ova manjinska zajednica nije integrisana u crnogorsko društvo. Razlog tome je i neadekvatna ili neujednačena primjena mnogih postojećih rješenja, kratkoročnost programa pomoći koji nemaju razvijenu održivost, ali i nedovoljan obim konsultacija sa ciljnom grupom, pa samim tim i ignorisanje mnogih potreba.
Poražavajuća je činjenica da većina Roma nije informisana o tome da Crna Gora sprovodi Dekadu Roma, međunarodnu inicijativu u okviru koje su se vlade Centralne i Jugoistočne Evrope obavezale da, u regionalnim okvirima, rade na unapređivanju socijalno-ekonomskog statusa i inkluziji Roma. Akcioni planovi za realizaciju strategije, te brojne aktivnosti koje prositiču ili se oslanjaju na ovu inicijativu kreirane su i sprovode se mimo znanja i učešća Roma.
Političko učešće Roma jedan je od najvećih problema u zaštiti i pristupu pravima. Ono se, uglavnom, svodi na izbore i glasanje, pri čemu se, usljed izuzetno loše ekonomske situacije u kojoj žive, Romima manipuliše a njihovo pravo glasa zloupotrebljava. Romi nemaju autentične predstavnike u Skupštini Crne Gore, niti u lokalnim skupštinama, iako je ovo pravo obezbijeđeno svim drugim nacionalnim zajednicama. Izmjene i dopune Zakona o izboru odbornika i poslanika iz 2014. nijesu uključile izmjene u pravcu stvaranja uslova za veću zastupljenost Roma, te je census za ulazak u opštinske i nacionalni parlament ostao nedostižan za ovu manjinsku grupu. Problem političke podzastupljenosti je aktuelan i prepoznat kao takav i prethodnom, ali i najnovijom Strategijom za poboljšanje položaja RAE populacije u Crnoj Gori 2012-2016, što samo ukazuje da se strateški zacrtani ciljevi ne ostvaruju. Akcioni plan za Poglavlje 23 ne sadrži konkretne mjere vezane za rješavanje ovog pitanja, koje je svakako važno i za uspjeh demokratskih reformi crnogorskog društva koje zahtijeva proces evropskih integracija.
Posebno zabrinjava nedostatak reakcije vlasti na problem maloljetničkih brakova među Romima i ćutanje institucija koje bi trebalo da spriječe ovaj vid masovnog kršenja ljudskih prava djece, prije svega djevojčica. Prema najnovijim istraživanjima, tri od četiri Romkinje se udaju tako što budu prodate u uzrastu od 12 do 17 godina, što je klasična trgovina ljudima na koju institucije još uvijek ne reaguju, nemušto pravdajući kršenje ustava i zakona time da ne žele da se miješaju u tradiciju Roma.
U oblasti obrazovanja Roma bilježi se kvantitavni napredak, ali je pitanje koliko su suštinske promjene. Propisi koji bliže određuju kriterijume ostvarivanja ustavnog principa afirmativne akcije u oblasti obrazovanja ne postoje, pa se tako broj i uslovi upisa pripadnika ove manjinske grupe na sve nivoe obrazovanja proizvoljno određuju. Roma nema ni među nastavničkim kadrom, a ni među zapošljenima u ključnim institucijama obrazovnog sistema. Uz to, obrazovni programi opšteg obrazovanja i programi za obuku nastavnika ne posvećuju pažnju Romima kao integralnom dijelu istorije i kulture Crne Gore.
Skromni pomaci u oblasti obrazovanja, problemi u obezbjeđivanju dokumenata, te strah od diskriminacije u širem društvenom i radnom okruženju ograničavaju učešće Roma na tržištu rada, što otežava i perspektive društvene pokretljivosti Roma i njihovog izlaska iz začaranog kruga siromaštva. Stavovi građana o Romima su i dalje u velikoj mjeri obojeni stereotipima, predrasudama i mržnjom, a socijalna distanca prema Romima ima alarmantne razmjere.
Nesporno je da se čine važni napori i inicijative za unapređivanje položaja Roma, ali se prečesto sve završava samo na donošenju strategija i akcionih planova, koji liče na spisak lijepih želja, dok se stvarni život Roma odvija na marginama društva, daleko od onoga što bi se moglo nazvati dostojanstvenim životom. Zato je važno da na svjetski dan Roma još jednom apelujemo prije svega na vlasti, a zatim i na civilno društvo i građane da ih svojim djelovanjem, kroz prihvatanje i saradnju, podržimo u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Kao i svi mi, i Romi posjeduju značajne kapacitete i sposobnosti da doprinesu društvu, ali je neophodno da ih oslobodimo stega predsrasuda i stereotipa koji gušeći njihove, guše i mogućnost razvoja i napretka društva.
Petar Đukanović, koordinator programa