Povodom 23 godine od zločina u Štrpcima, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća na dužnost institucija sistema, svih postjugoslovenskih država, da žrtvama ovog zločina priznaju status civilnih žrtava rata, kako bi se na taj način makar minimalno uvažio dignitet žrtava.
Ni nakon više od dvije decenije nije utvrđena puna odgovornost za otmicu i ubistvo 19 civila u mjestu Štrpci, od kojih je osam državljana Crne Gore, jer se krivični postupak odvija neprimjereno sporo, a nadležne institucije ni do danas nijesu pronašle posmrtne ostatke svih stradalih u ovom zločinu.
Tužilaštvo BiH je sredinom aprila 2015. optužilo Luku Dragičevića, Bobana i Petka Inđića, Obrada i Novaka Polugu, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Radojicu Ristića, Vuka Ratkovića, te Miću Jovičića zbog otmice 20 putnika iz voza 671 kmoji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar 27. februara 1993. u mjestu Štrpci (opština Rudo). Desetorica optuženih su uhapšeni krajem prošle 2014. u zajedničkoj akciji Tužilaštva BiH i Tužilaštva za ratne zločine Srbije, a kasnije su pušteni uz mjere zabrane. U Srbiji je zbog zločina počinjenog u Štrpcima uhapšeno pet osoba, a optužnicu protiv njih Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je početkom marta 2015.Do sada je za zločin u Štrpcima osuđen samo Nebojša Ranisavljević na 15 godina zatvora, u sudskom postupku vođenom pred Višim sudom u Bijelom Polju, gdje je utvrđeno da je zločin planiran i da je grupa pripadnika Višegradske brigade VRS, predvođena Milanom Lukićem, u poslijepodnevnim časovima 27. februara 1993. zaustavila voz koji je saobraćao na liniji Beograd-Bar. Nakon legitimisanja putnika, iz voza su izveli 18 Muslimana i jednog Hrvata koje su potom sproveli do sela Prelovo. U sali lokalne osnovne škole su ih pretresli, opljačkali i pretukli, a zatim i likvidirali. Ranisavljević je pušten iz zatvora 2011. nakon što je izdržao kaznu, dok je Milan Lukić, koji je komandovao grupom otmičara, pred sudom u Hagu 2009. osuđen zbog zločina nad muslimanskim civilima u Višegradu tokom rata u BiH, a za zločin u Štrpcima mu nikada nije suđeno.
Praksa dosadašnjeg vođenja postupaka za ratne zločine pred crnogorskim pravosuđem je pokazala ozbiljan nedostatak sposobnosti ovih organa da istraže, utvrde činjenično stanje i donesu adekvatne presude za počinjene ratne zločine. Glavni specijalni tužilac ima obavezu da promijeni takvo stanje i javnost obavijesti o tome što je preduzeo ili namjerava da se preduzme.Na to ga obezuju i sve izraženije kritike od strane međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija i udruženja porodica stradalih, nestalih, ubijenih i kidnapovanih tokom ratova 90tih godinakoje ukazuju na izostanak rezultata u borbi protiv nekažnjivosti za ratne zločine, a samim tim i pravde za žrtve.
Dužnost svih nas je da doprinosimo uspostavljanju tranzicione pravde i vraćanju dostojanstva svim nevinim žrtvama, ali i generacijama koje tek dolaze. CGO će, samostalno ili kao referentna organizacija Koalicije za REKOM, nastaviti da sprovodi aktivnosti sa ciljem uspostavljanja kulture sjećanja, kako ratne strahote i žrtve ratnih zločina ne bi bile zaboravljene, a ujedno će insistirati da nadležni izvedu pred lice pravdeodgovorne za počinjene zločine.
Žrtve zločina u Štrpcima su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Sead Đečević, Ismet Babačić, Halil Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić i Tomo Buzov.
Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori