Centar za građansko obrazovanje (CGO) je danas, u okviru projekta Različiti a jednaki, koji podržava ambasade Kanade, predstavio istraživanje javnog mnjenja o percepcijama građana/ki o diskriminaciji i homofobiji. Terenski dio istraživanja uradila je agencija Ipsos Strategic Marketing.
Svetlana Pešić, saradnica na programima u CGO-u je govoreći o projektu, u okviru kojeg je rađeno istraživanje, istakla da je “Borba protiv diskriminacije i homofobije složen proces koji zahtijeva razumijevanje uzroka, uticaja i načina na koji fenomeni funkcionišu kako bi se razvile sveobuhvatne strategije i aktivnosti za borbu protiv istih.” Ona je pojasnila da je “cilj istraživanja bio je da se utvrdi percepcija građana o diskriminaciji u crnogorskom društvu, njenoj rasprostranjenosti, grupama koje su joj najizloženije, uz fokus na LGBT prava, ali određena pitanja koja daju procjenu toga koliko je Crna Gora društvo autoritarne a koliko demokratske svijesti”.
“Vjerujemo da ovo istraživanje može poslužiti za evaluaciju uticaja postojećih politika, djelovanja institucija i rada civilnog društva u ovoj oblasti. Istovremeno, rezultati istraživanja mogu da daju određene smjernice kako da se politike borbe protiv diskriminacije i zaštite ljudskih prava upodobe i budu efektnije. Jer, jedan od preduslova socijalne integracije i uključenosti marginalizovanih i ranjivih grupa jesu i stavovi građana/ki i njihova volja da prihvate pristup jednakih mogućnosti za sve, dok sa druge strane predrasude i stereotipi, odnosno njihova oštrina, mogu da budu ograničavajući faktor za punu inkluzivnost društva. Zato nam je bilo važno da osvijetlimo stavove građana i građanki koji se odnose na dalje perspektive unaprijeđenja kvaliteta LGBT osoba”, rekla je Pešić.
Petar Đukanović, koordinator programa Ljudska prava predstavio je rezultate istraživanja istučući da su istraživači krenuli od prvih asocijacija građana/ki na diskriminaciju. „Pitali smo prvo: Što je to diskriminacija? U tim spontanim odgovorima, najveći procenat građana i građanki (nešto malo manje od polovine) diskriminaciju definiše kao uskraćivanje ljudskih prava, nepoštovanje različitosti i odbacivanje ili isključivanje iz zajednice. S obzirom da je odgovor dobijen spontano, dakle bez navođenja bilo kakve definicije koja bi pomogla građanima da prepoznaju što je diskriminacija, možemo zaključiti naši građani/ke u značajnoj mjeri dobro prepoznaju diskriminaciju kao pojavu. No, vrijedi podvući i da 12% građana još ne zna što je diskriminacija, što brine jer ti građani vjerovatno neće ni prepoznati diskriminaciju kojoj su izloženi“.
Đukanović je dalje detaljno izložio rezultate istraživanja:
“Velika većina naših građana, njih 76% ili 3/4 ističe da uskraćivanje prava samo na osnovu nekog ličnog svojstva nije opravdano. Ipak, postoji 20% onih koji misle da uglavnom nije opravdano, ali da postoje situacije kada je to u redu. Na kraju 2% smatra da je opravdano u većini slučajeva, i takvo mišljenje je najprisutnije kod ispitanika koji žive u centralnom dijelu države.
Preko polovine građana smatra da je diskriminacija prisutna u crnogorskom društvu, dok svaki peti ističe da nije prisutna. Percepcija postojanja diskriminacije u društvu je, donekle, vezana za nivo obrazovanje, pa oni sa nižim nivoom obrazovanja ne percipiraju diskriminaciju kao prisutnu. Građani/ke sa juga zemlje najbrojniji su u kategoriji onih koji prepoznaju postojanje diskriminacije.
Dalje, spontani odgovori ispitanika ukazuju da su danas u Crnoj Gori najviše izloženi diskriminaciji siromašni građani/ke, a slijede osobe sa invaliditetom, stare osobe, žene i Romi, i seksualne manjine. Nešto manje naši građani/ke prepoznaju diskriminaciju prema nacionalnim/etničkim manjinama, radnicima, nezapošljenima, mladima i djeci, političkim neistomišljenicima, vjerskim manjinama, bolesnima, itd.
Da ne postoji diskriminacija osoba drugačije seksualne orijentacije u najvećoj mjeri vjeruju najstariji građani/ke, oni sa nižim nivoom obrazovanja, kao i građani/ke sa sjevera Crne Gore.
I kada direktno pitamo za pojedine grupe, građani/ke i dalje izdvajaju siromašne 73%, osobe sa invaliditetom 67%, Rome 56%, starije osobe 55%, seksualne manjine 44%, žene 42% kao diskriminisane u najvećoj mjeri. Na direktno pitanje građani navode kao u velikoj mjeri diskriminisane i HIV pozitivne osobe (39%) i nešto manje, ali ipak u značajnoj mjeri diskriminisane bivše ovisnike o narkoticima (32%), bivše zatvorenike (31%) i vjerske manjine (31%).
4/5 građana/ki smatra da država mora da pokaže da se u Crnoj Gori poštuju ustavom zagarantovana ljudska prava svih manjinskih grupa, bez obzira da li nam se neka od njih sviđa ili ne sviđa, jer ako se ta prava ugroze nekoj manjinskoj grupi, sjutra se mogu ugroziti prava i bilo kome od nas. Sa ovom tvrdnjom ne slaže se 14% ispitanika.
Najčešće asocijacije ispitanika na LGBT osobe su izrazito negativne i najčešće je to bolest, odvratnost, gađenje, sramota, te razne vrste poremećaja, izopačenosti i sl. Vrlo mali broj ispitanika imaju pozitivne asocijacije i smatraju LGBT osobe ljudima poput sebe i nemaju ništa protiv njih.
Svaki drugi građanin se slaže sa stavom da da su ljudi drugačije seksulane orjentacije toliko štetni da treba ulagati napore i svim silama se boriti protiv ove pojave (ovdje prednjače stariji, sa nižim obrazovnim nivoom i iz ruralnih sredina), dok 2/5 ispitanika vjeruje da su priče o ljudima drugačije seksulane orjentacije prenaduvane, jer se svuda u civilizovanom svijetu to već prihvatilo kao normalna pojava koja postoji oduvijek.
Svega 1/5 građana/ki ističe da bi bilo veoma korisno kada bi stručnjaci putem javnih tribina i TV emisija pojavu homoseksualnosti objasnili sa naučne tačke gledišta. Čak 45% je protiv toga i ima toliko snažnu predrasudu da se radi o štetnoj pojavi da odbija i naučne činjenice da čuje. A oko trećina građana smatra da bi to bilo korisno kako bi bolje razumjeli drugačije seksualne orijentacije i bolje se borili protiv istih!
Kad je riječ o zaštiti ljudskih prava osoba da drugačijom seksualnom orijentacijom, stavovi ispitanika su podijeljeni: ¼ ispitanika vjeruje da država treba da zaštiti prava seksualnih manjina isto kao i prava bilo koje druge manjine, 1/3 smatra da homoseksulaci nijesu bolesni, ali da je pojava štetna za društvo i da država treba da je suzbija a ne da je podstiče pružanjem zaštite, dok 2/5 smatra da su homoseksulaci bolesne osobe i država treba da im obezbijedi liječenje kao svakoj bolesnoj osobi.
LGBT osobe su najmanje prihvatljive kao članovi porodice, dok se sa smanjenjem nivoa bliskosti smanjuje i stepen neprihvatanja LGBT osoba, pa je tako najmanja netolerancija prema mogućem komšiji LGBT osobi.
U hipotetičkom slučaju hitne operacije ispitanika ili nekog bliskog člana njegove porodice između vrhunskog hirurga homoseksualca ili prosječnog koji je heteroseksualac i porodičan čovjek, većina ispitanika izabrala bi stručnijeg hirurga homoseksualca – 59%, što je ohrabrujući podatak jer ukazuje da se LGBT osobe ne gledaju neminovno kroz svoju seksualnu orijentaciju.
Mišljenja su vrlo podijeljena kad je se postavi pitanje: Da li bi Vam smetalo da Vaše dijete, u školi prisustvuje predavanjima u kojima se govori o homoseksualnosti sa naučnog aspekta? Naime, 45% građana/ki ističe da im ne bi smetalo, dok s druge strane, gotovo isti procenat ističe da bi im smetalo. Zanimljivo je da bi smetalo i značajnom broju visokoobrazovanih roditelja i onih sa juga zemlje.
Kad je u pitanju pravo na javno ispoljavanje seksualnosti, stavovi ispitanika su izuzetno negativni i 6 od 10 smatraju da nemaju pravo da se ljube i drže za ruke na javnom mjestu, dok svaki 3 od 10 smatra da imaju pravo. Iznenađuje visok stepen protivljenja od strane onih iz viših nivoa obrazovanja.
Ispitanici su podijeljeni po pitanju nastavka podrške političkim partijama koje bi počele u svom programu da govore o pravima homoseksulaca, pa bi 41% njih prestalo da glasa za takvu stranku.
Skoro ¾ ispitanika smatraju da homoseksulaci nijesu ugrožena grupa u CG i da im ne treba pomoći da ostvare svoja prava. Radikalnije metode ponašanja prema LGBT osobama nemaju široku podršku među ispitanicima: skoro 1/5 smatra da je verbalno nasilje opravdano, značajno manje njih opravdava fizičko nasilje, a isto toliko njih smatra da homoseksulanost ne postoji u CG. Zabrinjavajuće je da je 14% građana u Crnoj Gori još uvijek spremno da opravda fizičko nasilje na homoseksulcima.
Skoro 2/3 ispitanika smatra da je pojava drugačije seksulane orjentacije manje prisutna nego u zemljama zapadne Evrope i 70% zahvaljujući vaspitanju, porodičnim i moralnim vrijednostima koje crnogorsko društvo njeguje. No, 25% ispitanika smatra da je percepcija takva jer se LGBT osobe kriju svoj pravi identitet zbog diskriminacije i netolerancije.
Da saznaju da im je neki omiljeni čovjek iz svijeta zabave ili sporta homoseksualac većina ispitanika bi nastavila da gleda/sluša ili navija za njih, s tim što kod većine postoji tendencija opadanja naklonosti toj osobi. Ali, ako bi saznali da im je omiljeni političar homoseksualac, kod 60% naklonost bi opala, 1/3 ističe da se ništa ne bi promijenilo, a 46% navodi da vjerovatno više ne bi glasalo za političku stranku koja bi u svoj program uključila LGBT prava. Veoma malo građana Crne Gore ističe da zna neku poznatu ličnost seksualne orijentacije u Crnoj Gori – svega 8%.
Ispitanici su vrlo slabo upoznati sa inicijativom o za donošenje zakona o istoplonoj zajednici, svaki 4 je čuo za ovu inicijativu, dok samo 1/5 ima pozitivan stav o istoj.
Kad su u pitanju stavovi prema Povorci ili Paradi ponosa, ispitanici u većini smatraju da ona služi paradiranju i isticanju seksulane orjentacije, dok je manji dio prepoznaje kao vid protesta protiv diskriminacije. Protiv Prajda ulicama grada u kojem žive je 60% ispitanika, dok 1/3 navodi da nema problem sa tim. Stariji i sa nižim nivoom obrazovanja su brojniji među protivnicima prajda.
Tačno polovina punoljetnih građana/ki smatra da će građanske organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava biti neophodne uvek kao zastupnici prava nemoćnih, dok se više od trećine ne slaže sa ovim, navodeći da je Crna Gora demokratska država u kojoj se ljudskim pravima bave državne institucije bez potrebe uključivanja drugih.
Kad se posmatra šira slika stanja svijesti građana jasno je da je crnogorsko društvo i dalje snažno autoritarno i tradicionalističko, sa takođe značajnim prisustvom nacionalizma. Naime, 80% građana želi na čelu države jakog i nepokolebljivog vođu kako bi ga slijedili, dok 72% ispitanika smatra da je ženina najvažnija uloga u društvu da bude dobra supruga i majka.
Podijeljena su mišljenja oko uticaja ulaska u Evropsku uniju na tradicionalne vrijednosti i nacionalnu kulturu, dok su u većini oni koji se ne slažu sa tvrdnjom da mješoviti brakovi mogu biti prijetnja nacionalnom integritetu.
Svetlana Pešić, saradnica na programima