Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozdravlja nedavnu najavu investitora da će formirati muzej logora Mamula na ostrvu Lastavica. Ali, istovremeno CGO upozorava da cjelokupan projekat (boutique hotel sa restoranima, kafeima, prodavnicama, spa centrom, itd.) ne osigurava adekvatnu zaštitu ovog lokaliteta niti obezbijeđuje dostojanstven odnos prema mjestu stradanja crnogorskog stanovništva, od kojih su neki i danas živi među nama da svjedoče o torturi kroz koju su prošli na mjestu koje treba sad da se pretvori u prostor zabave i razonode.
Direktne strane investicije su neophodne za ekonomsku održivost i privredni rast države, ali ne po svaku cijenu a posebno ne po cijenu gaženja po dostojanstvu žrtava fašizma. CGO je i ranije ukazivao da bi Mamula, kao i druga slična mjesta stradanja, morala biti dio obrazovnog sistema i posebne ponude obrazovnog turizma, te bi se u daljim investicionim aktivnostima, to trebao biti fokus onih koji investiraju ali i odgovornih vlasti kojima je bliži javni od privatnog interesa. Na taj način bi se podsticao razvoj kulture ljudskih prava u Crnoj Gori, ali i omogućilo turistima iz drugih država da uče o istoriji i antifašističkoj borbi stanovnika ovog područja, od čega bi i crnogorsko društvo imalo višestruku korist a obezbijedilo bi se i poštovanje žrtava.
Evropa se danas susrijeće sa mnogim opasnostima koje u sebi imaju čak i ksenofobične osnove. Stoga je još važnije insistirati na većoj društvenoj odgovornosti, empatiji, inkluzivnosti i obrazovanju u čijoj osnovi su temeljne evropske i civilizacijske vrijednosti. Kada bi ova tvrđava bila pretvorena u memorijalni centar, sa mogućnošću odvijanja brojnih obrazovnih programa i sadržaja, to bi predstavljalo dodatni kvalitet ukupnog prostora ulaza u Bokokotorski zaliv. Od takvog koncepta ne bi korist imao samo jedan investitor, i sa njim povezan uski krug osoba, već država Crna Gora i generacije onih koji su sebe ugradili u razvoj ove države otporom prema represiji.
Cjelokupno crnogorsko društvo, a posebno institucije sistema, dužni su da se sjećaju svih zločina nad nedužnim civilima tokom ratova na prostoru Crne Gore, kao i da posvećeno rade na razvijanju kulture sjećanja i poštovanja, priznanja i saosjećanja sa svim žrtvama, kako se počinjeni zločini ne bi zaboravili i kako bi se uticalo da se oni nikada više ne ponove. Samo zrela društva koja znaju da cijene i štite humanitet, mogu dugoročno biti uređena, sigurna, pa samim tim i atraktivna za strana ulaganja.
Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u