Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom Međunarodnog dana socijalne pravde, podsjeća da pravedno društvo postoji samo onda kada svi građani i građanke imaju uslove da žive dostojanstveno od svog rada i jednake mogućnosti da bez diskriminacije učestvuju u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu zajednice.
Još jedan dan socijalne pravde prolazi gotovo nezapaženo u Crnoj Gori. Stopa siromaštva ima kontinuirano tendenciju rasta, statistike nezapošljenosti to dodatno pojačavaju, a sami građani i građanke vide ekonomske uslove odnosno siromaštvo kao osnovnu prepreka u zaštiti i ostvarivanju ljudskih prava i najčešću osnovu diskriminacije. U društvu u kojem je korupcija, u različitim formama, postala obrazac ponašanja siromašni građani i građanke su oni koji su najviše isključeni, ali i uskraćeni od potrebnog pristupa pravdi, socijalnim servisima i uslugama.
Stopa nezapošljenosti u Crnoj Gori, po najsvježijim podacima, prelazi brojku od 50 000 lica, pri čemu treba imati u vidu da su razmjere problema značajano veće nego što to oslikava u zvanična statistika. Prosječna plata jedva je dovoljna za pola potrošačke korpe, zbog čega se ne mali broj građana i građanki mjesečno lišava dijela svojih društvenih i kulturnih potreba da bi zadovoljio one egzistencijalne. Na crno u državi, koja je ustavno definisana kao država socijalne pravde, radi oko 40,000 zapošljenih i 18,000 radnika koje poslodavci ne prijavljuju na puni iznos zarade. Hiljadama radnika ne evidentira se radni staž, ostaju bez socijalnog osiguranja, nezaštićeni su na poslu, osuđeni da rade i duplo radno vrijeme, bez slobodnih dana i praznika. U mraku rada na crno ostaju skriveni brojni slučajeva diskriminacije o čijim dimenzijama i težini možemo samo da slutimo, jer se rijetki usude da je prijave zbog straha i nepovjerenja u institucije koje bi trebalo da ih štite.
Socijalna pravda zasniva se na primjeni i poštovanju principa ljudskih prava u svim oblastima života, čega su lišeni brojni građani koji pripadaju ranjivim i marginalizovanim društvenim grupama.
Posebno brine izostanak ozbiljne rasprave o problemima socijalne (ne)pravde. Čini se da to nije suštinski u listi prioriteta donosilaca ključnih političkih odluka, ali i ni onih koji im oponiraju, sem u onom prigodnom retoričkom izrazu za prikupljanje dnevnih poena. Nadoknada za majke sa troje ili više djece primjer je neodgovorne političke odluke kojom su žene višestruko izmanipulisane, diskriminisane i izigrane i od pozicije i velikog dijela opozicije, koji je inicirao i glasao za zakon kojim se ovo pravo uvodi. Institucije sistema ignorišu problem siromaštva i socijalnih nejednakosti čija dva točka – ekstremno bogatstvo manjine i ekstremno siromaštvo većine – melju srednji sloj i osnovu na kojoj počiva društveni prosperitet i održivost demokratije. Istovremeno, te iste institucije nemaju snage da se izbore sa korupcijom, kriminalom, izbjegavanjem plaćanja poreza, kreirajući tako sistem neravnopravne raspodjele u kojem mali dio profitira a većina zarađuje nedovoljno i biva opterećena ad hoc nametima kako bi se gubici u budžetu nadoknađivali. Konačno, izostaje i ozbiljna akademska i naučna rasprava i istraživanja o problemu siromaštava i socijalnog raslojavanja. Umjesto da djecu uče da o socijalnim problemima razgovaraju i tako ih razumiju, sistem obrazovanja na socijalne razlike među mladima «navlači» uniforme kako bi ih sakrio, pri tome afirmišući rodne stereotipe.
Međunarodni dan socijalne pravde obilježava se 20. februara nakon što su tu odluku jednoglasno podržale 192 članice Ujedinjenih nacija 2007. prepoznajući potrebu ujedinjavanja snaga međunarodne zajednice kako bi iskorijenili siromaštvo, povećala zapošljenost, dostojanstvo rada, jednake mogućnosti, pristup blagostanju i pravdi za sve muškarce i žene. Socijalna pravda zasniva se na principima poštenja, jednakosti, poštovanja različitosti, pristupu društvenoj zaštiti, kao i principima primjene ljudskih prava u svim područjima života.
Petar Đukanović, koordinator programa