Povodom 60 godina od potpisivanja Rimskog ugovora, 25.marta 1957. godine, kada su simbolički postavljeni temelji za formiranje EU, a što se danas na različite načine u EU obilježava, Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da je to dobra prilika za osvrt na učinke ali i budućnost EU, a u tom okviru i poziciju zapadnog Balkana i Crne Gore koja teži članstvu EU.
Ciljevi koji su okupili države osnivačice EU – mir, prosperitet i demokratija – podjednako su važni i danas kao i prije 60 godina, što čini EU i danas važnim igračem na međunarodnoj sceni. Razlog za slavlje treba tražiti u činjenici da je EU uradila nemjerljivo mnogo u zaštiti temeljnih vrijednosti i podršci širom svijeta onima kojima je ta podrška bila potrebna, bilo da se radi o humanitarnoj pomoći ili odgovorima na potrebe brojnih drugih grupa koje se bore za uspostavljanje vrijednosnog sistema u kojem će građanin imati dostojanstven život.
EU jeste ozbiljno uzdrmana trajućom i multiplicirajućom krizom, opterećenom, između ostalih, populizmom, euroskepticizmom i Brexitom. Ona se nalazi na jednoj od svojih najkritičnijih raskrsnica u dosadašnjoj istoriji. I niko to u EU ne negira. U Bijeloj knjizi o budućnosti EU, koju je predstavio predsjednik Evropske komisije Juncker, daje se pet mogućih scenarija u kojima će se EU razvijati. Ti scenariji se kreću u dijapazonu od «nastavljamo dalje» preko «ništa sem jedinstvenog tržišta», «oni koji žele više treba da rade više» i «raditi manje ali efikasnije» do «raditi mnogo više zajedno». Svaki od ovih scenarija ima različite podržavaoce, i oni će se detaljno analizirati do saglasja o adekvatnom odgovoru na složenost postojeće situacije uz potrebu da se očuvaju i ojačaju demokratski principi koji su stub EU, i zahvaljujući kojima je ona postala klub u koji mnogi žele da uđu.
Sve ovo ukazuju da svjedočimo procesu evolucije Unije i da se sa sigurnošću ne može reći kakva struktura će dočekati Crnu Goru, onog trenutka kada bude u završnoj fazu pristupnih pregovora. Ipak, put do EU je već doveo do pomaka na zapadnom Balkanu u vidu sve bolje regionalne saradnje. Ključni problemi ostaju u okvirima unutrašnjih reformskih procesa koje političke elite usporavaju jer se ne žele odreći monopola moći a kreiranje društva demokratskih vrijednosti to definitivno zahtijeva.
Jasno je da će perspektiva daljeg približavanja Crne Gore EU zavisiti dosta od dinamike rješavanja internih pitanja u samoj Evropskoj uniji. Ali, to ne smije biti opravdanje za evidentnu eroziju reformi u samoj Crnoj Gori. Ne možemo uticati na ono što se dešava u EU, ali uspijeh ili neuspijeh reformi u Crnoj Gori zavisi od donosilaca odluka u Crnoj Gori, njihove posvećenosti i odgovornosti, koje sada prilično manjkaju. Političke elite svakodnevno kroz političke odluke dokazuju da nijesu spremne suštinski sprovesti potrebne reforme kako bi se društvo razvijalo. Jasan pokazatelj su stanje javnog duga kojima su premašeni EU standardi, duboka trajuća politička kriza, gomilanje socio ekonomskih problema, započinjanje širokih reformi bez jasne strategije, sve vidljivija borba za partikularne interese i sve otvorenije stavljanje u drugi plan javnog interesa, itd.
Zato i današnji dan u Crnoj Gori ne treba da bude samo pogled na EU tokom 60 godina, već i preispitivanje što Crna Gora može bolje i drugačije uraditi kako podrška koju dobija iz EU ne bi bila izgubljena. Ta podrška je i sada mnogo više ohrabrenje nego čestitka na ostvarenim rezultatima koji se i dalje lupom traže, a vremena «štrikova tehničkih obaveza» prolaze. Konačno, ako EU želi da se dalje razvija i jača, morala bi i efektnije pomoći neophodne političke i druge reforme u Crnoj Gori, uz direktnije ukazivanje na probleme koje sami građani i građanke osjećaju svakodnevno a koje u osnovi imaju nejednak tretman pred zakonom privilegovanih i svih ostalih.
Ana Nenezić, koordinatorka programa