Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da jedan broj prijedloga na kojima Ministarstvo prosvjete insistira, kad je riječ o tekućim izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, predstavljaju radikalne i potencijalno opasne primjene koje mogu dalje naštetiti ionako lošem kvalitetu visokog obrazovanja u Crnoj Gori.
Prvo, Ministarstvo prosvjete predlaže ukidanje postojećeg Savjeta za visoko obrazovanje i osnivanje novog tijela – Agencije za obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, koja bi suštinski bila potpuno zavisna od Ministarstva prosvjete. Namjerno se izbjegavaju odredbe o strukturi te Agencije, izbora njenih članova, kao i načina rada, tako da bi u konačnici mogli dobiti Agenciju sa nevjerovatno velikim ovlašćenjima u uređenju prostora visokog obrazovanja a bez zakonskog određenja ko će biti u toj Agenciji i donositi takve ključne odluke. Ovo je neočekivan i opasan korak unazad i CGO se nada da će do konačne verzije ipak biti prilagođen potrebama javnog interesa. CGO vjeruje da ovakva ovlašćenja nove Agencije moraju biti praćena i adekvatnom zakonom definisanom odgovornošću i transparentnošću njenog rada, ali i inkluzivnošću svih zainteresovanih strana koji će obezbijediti kompetitivnost i legitimitet izbora ključnih organa same Agencije, a samim tim i njenu nezavisnost i efektivnu sposobnost da odgovori na obim i složenosti planiranih nadležnosti. Konkretnije, CGO predlaže da se uspostavi Savjet ove Agencije koji bi nakon javnog konkursa za određene stručne profile i društvene sektore, a koji uključuju i predstavnika NVO iz oblasti obrazovanja shodno proklamovanoj državnoj politici Crne Gore o saradnji sa NVO sektorom, birala Skupština, kao što je to već praksa i za brojna slična tijela koja su različitom dinamikom doprinosila ili doprinose nezavisnosti takvih organa. Vlada ne bi smjela ekskluzivno imenovati članove Agencije, jer je i sama osnivač državnog univerziteta, a Agenciju treba da svi akteri visokog obrazovanje podjednako doživljavaju kao nezavisan i samostalan organ koji predstavlja pluralizam društvenih napora u pravcu unaprijeđenja kvaliteta visokog obrazovanja i rada svih visokoobrazovnih ustanova u Crnoj Gori.
Drugi upitan prijedlog Ministarstva prosvjete je nepotrebno smanjenje provjere visokoobrazovnih ustanova za dobijanje reakreditacije, čime se ostavlja prostor za zloupotrebe i nesavjesan rad. Preciznije, briše se eksterna evaluacija kao jedan od mehanizama nepristrasnog procjenjvanja dostignuća određenih programa i njihovog kvalitativnog odgovora na zahtjeve međunarodnih i domaćih praksi u visokom obrazovanju. Praksa u ostalim evropskim zemljama ukazuje da je eksterna evaluacija neophodna radi objektivnog ocjenjivanja postignutih rezultata, i nejasno je zašto Crna Gora, koja ni sada ne prednjači po prepoznatljivosti kvaliteta visokog obrazovanje, zakonski stvara mogućnosti da se nastave negativni trendovi. Konačno, predložena Agencija – zavisna od Ministarstva prosvjeta – bi imala deficit legitimiteta da vrši eksternu evaluaciju.
Treće, CGO ne razumije uporno odbijanje Ministarstva prosvjete da u krovni Zakon o visokom obrazovanju, koji mora sadržati osnovne pravne norme u oblasti na koju se odnosi, uvrsti definiciju plagijata, nezavisno od toga da li će se i kada raditi poseban zakon o akademskom integritetu. Na ovaj način bi se zaokružio i važan dio usklađivanja izmjena i dopuna ovog Zakona sa postojećim izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji po prvi put prepoznaje plagijat kao krivično djelo i svrstava ga u kategoriju onih koji imaju najozbiljnije društveno negativne posljedice po težini kazne.
Četvrto, CGO ukazuje i na odbijanje Ministarstva prosvjete da zakonom ustanovi obavezu da se učine javno dostupnim radovi svih lica koja su magistrirala i doktorirala na domaćim Univerzitetima, a što je od presudnog značaja za razvijanje naučnog istraživanja na univerzitetima i potvrda vjerodostojnosti isprava o akademskom zvanju. Važno je napomenuti da repozitorijum UCG ne sadrži cjelovitu elektronsku bazu sa svim radovima objavljenim na UCG u smislu javno dostupnih i kompletnih naučnih radova magistara/master ili doktorskih radova, već se daje samo tema i ime autora istih, čime se javnost neopravdano uskraćuje za punu informaciju a kreira se privid transparentnosti. Kako živimo u doba modernih tehnologija kada se različiti materijali pretražuju nezivisno od toga gdje se lice koje radi istraživanje nalazi, besmisleno je očekivati da svako dolazi na UCG radi direktnog uvida u takve informacije. Objavljivanje kompletnih radova u elektronskoj formi postaje prakse i kredibilnih univerziteta u regionu i tim prije je nerazumljiv otpor Ministarstva da ovo pitanje reguliše. Posljednje istraživanje CGO-a o korupciji u obrazovanju je pokazalo da čak 84% građana vjeruje da bi ova mjera bila korisna u rješavanju problema plagijata.
Peto, važna preporuka CGO-a jeste i javna dostupnost finansijskih izvještaja i izvještaja eksterne evaluacije, koja treba da doprinesu transparentnosti i odgovornosti načina trošenja novca na UCG i privatnim fakultetima u dijelu sredstava koje dobijaju iz Budžeta Crne Gore. Način trošenja novca građana Crne Gore interesuje brojne subjekte i ovi podaci ne smiju biti ni tajni niti nerazumljivi, već jasni i precizni. Ranije je CGO upozoravao na brojne zloupotrebe u finansijskom poslovanju Filozofskog fakulteta, a na što je upravo ukazao interni finansijski izvještaj UCG za Filozofski fakultet, i što je ostalo bez adekvatne reakcije rukovodstva UCG i tužilačkih organa. Iz tih razloga, CGO insistira na uvrštanju ove mjere u Zakon, a ona bi trebala da bude i prioritet Ministastva prosvjete.
Šesto, CGO pozdravlja uvođenje većeg i toliko potrebnog obima praktične nastave koja sada postaje i zakonska obaveza, a što je takođe bila jedna od preporuka CGO-a.
CGO, kroz članstvo u Radnoj grupi za izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, daje doprinos izmjenama i dopunama ovog izuzetno važnog zakonskog teksta. To je do sada uključilo pisane komentare i prijedloge na integralnu verziju Zakona o visokom obrazovanju, zatim usmene na sastancima RG i ponovo pisane komentare na nacrt tih izmjena i dopuna predlozen od strane Ministarstva prosvjete. CGO obaviještava javnost o svojim stavovima i prije otvaranja javne rasprave jer ima informacije da će ta javna rasprava biti sprovedena u skraćenom postupku i samim tim želi da blagovremeno upozori na važnost predstojećih izmjena kako bi se zainteresovana javnost uključila. CGO naglašava da se radi o sistemskom zakonu o visokom obrazovanju i da je javni interes da verzija koju Ministarsvo prosvjete predloži Vladi donese kvalitativna unaprijeđenja u ovoj oblasti.
Mira Popović, saradnica na programima i članica Radne grupe za izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju