Centar za građansko obrazovanje (CGO) u analizi „Neosnovano lišenje slobode – pritvor pravilo umjesto da bude izuzetak“ daje niz podataka koji vode zaključku da je neophodno sa pojačanim oprezom i sa dubljim sagledavanjem okolnosti predlagati pritvor kao mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenog u postupku, odnosno koristiti više alternativne mjere. Zabrinjavajuća je praksa lišavanja slobode koja se u značajnom broju slučajeva dokaže kao neosnovana, a što proizvodi višestruko štetne posljedice.
Naime, podaci CGO, za period od 01. januara 2009. do 31. decembra 2017, ukazuju da tužioci često predlažu mjere pritvora koje sud olako prihvata a da ih ne prati adekvatno izvedeno činjenično stanje na kojem bi se morali zasnivati optužni zahtjevi. Time se nanosi direktna šteta građanima koji postaju žrtve neosnovanog lišenja slobode. S druge strane, to je udar na državni budžet Crne Gore kroz koji je u posljednjih devet godina isplaćeno blizu 11.5 miliona eura naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. A stranke koje ne postignu sporazumom sa Ministarstvom pravde se upuštaju u parnični postupak čime se opterećuje rad sudova. Najvažnije, brine i neprepoznavanje ovog problema od strane nadležnih organa i nepostojanje jedinstvenih mehanizama za utvrđivanje konkretne i individualne odgovornosti zbog određenog propusta u službi. To je povezano i sa hroničnim nedostatkom mjerljivih rezultata u radu sudstva i tužilaštva, što utiče i na ukupni ugled nosilaca pravosudnih funkcija.
Tokom devet godine (od 1.1.2009. do 31.12.2017) čak 3,490 prijedloga od strane državnih tužioca je riješeno odlukom suda kojom se određuju mjere pritvora. Ukupan broj prijedloga tužilaštava je neznatno veći od broja predmeta u kojima je određen pritvor odnosno prijedlozi tužilaštva se gotovo po automatizmu prihvataju od strane suda.
Istovremeno, Ministarstvo pravde je po osnovu 335 potpisanih potpunih sporazuma isplatilo 1. 070. 460,00 €, dok je Ministarstvo finansija na osnovu sudskih presuda isplatilo 10.381.021,01€, a što ukupno čini blizu 11.5 miliona eura (11.451.481,01€) koje je država Crna Gora isplatila za neosnovano lišenje slobode. Ministarstvo pravde je imalo i znatno nižu stopu obračuna isplate po mjesecima neosnovanog lišenja slobode u odnosu na sud a koja se kretala od 600€ do 2000€, pri čemu je od 2018. smanjena na 500€ do 1000€ zavisno od kategorije. Na drugoj strani, sudovi isplaćuju za mjesec dana neosnovanog pritvora 3.000 do 4.000€, zavisno od okolnosti slučaja predviđenih Zakonom o obligacionim odnosima.
Posebno brinu slučajevi koji su provocirali pitanja zainteresovane javnosti ne samo o opravdanosti lišenja slobode, već i kvalitetu optužnica i samog postupka pred sudovima a koji su rezultirali ogromnim odštetnim zahtjevima nakon pada optužnica, poput onih koji se odnose na ratne zločine ili na korupciju i organizovani kriminal.
Praksa pritvaranja u Crnoj Gori ne prati najbolje međunarodne standarde i prakse koji se odnose na ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava lica lišenih slobode. Međunarodni standardi propisuju da, kada postoje zakonski osnovi za lišavanje slobode, pravosudne vlasti mogu primijeniti alternativne mjere koje su manje restriktivne po slobodu ličnosti a koje istovremeno oslobađaju od bojazni da bi se lice dalo u bjekstvo, pribjeglo činjenju teškog krivičnog djela, ometanju krivičnog postupka ili izazvalo prijetnje javnom redu i miru, ili nekim drugim radnjama koje su među razlozima za određivanje pritvora.
Jedna od tih alternativnih mjera je i mjera elektronskog nadzora upotrebom elektronske narukvice tzv. nanogice. Nadležno Ministarstvo pravde raspolaže sa 87 nanogica koje su u upotrebi od 25.decembra 2017, a do juna 2018. su na taj način izvršene 72 kazne, dok je u toku izvrštenje za 41 lice.
CGO cijeni da je neophodno da razlozi za određivanje pritvora i osnovana sumnja budu detaljno obrazloženi u skladu sa zakonom, kao i da se prilikom primjene alternativnih mjera fokus stavi na jemstvo i elektronsku narukvicu. Time se efikasno omogućava nadzor nad kretanjem okrivljenog, a eliminišu se nedostaci pritvora kao mjere obezbjeđenja prisustva okrivljenog. Takođe, potrebno je dodatno afirmisati i ostale alternativne mjere prisustva okrivljenog u postupku: zabranu napuštanja stana, zabranu napuštanja boravišta, zabranu posjećivanja određenog mjesta ili područja, obavezu povremenog javljanja određenom državnom organu, zabranu pristupa ili sastajanja sa određenim licima, privremeno oduzimanje putne isprave, privremeno oduzimanje vozačke dozvole.
Prilikom naknade za neosnovano lišenje slobode, neophodno je uskladiti iznos koji nudi Ministarstvo pravde i uspostavljenu sudsku praksu, kako bi se eliminisali dodatni troškovi postupka i efikasno zaštitila prava lica koja su nezakonito lišena slobode, jer praksa ukazuje na procentualno mali broj tih lica sklapa potpuno sporazume sa Ministarstvom pravde odnosno da je veliki broj parnica.
Potrebno je osnažiti i programe specijalizirane edukacije zaposlenih u pravosudnim organima, u pravcu podizanja nivoa kvaliteta kadrova za obavljanje pravosudnih funkcija, ali uz prethodne stroge i na zaslugama zasnovane kriterijume njihovog izbora. Konačno, neophodno je uspostaviti sistem funkcionalne disciplinske odgovornosti u tužilačkoj i sudskoj organizaciji, radi unaprijeđenja učinka sudstva i tužilaštva jer nesankcionisanje sudija ili tužilaca koji su napravili određeni propust u službi ima višestruke negativne posljedice, kako po ukupni ugled nosilaca pravosudnih funkcija, tako i za građane na različitim nivoima direktne i indirektne štete.
I ne manje važno, neophodna je veća transparentnost nadležnih organa o visini novčanih iznosa koji su isplaćeni iz Budžeta Crne Gore na ime naknade štete licima zbog neosnovanog lišenja slobode, jer javnost ima pravo da zna koliko se novca poreskih obveznika za ove svrhe izdvaja.
Tamara Milaš, saradnica na programima