Povodom 24 godine od genocida u Srebrenici, Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Akcija za ljudska prava (HRA) podsjećaju na ovaj strašan zločin i ukazuju da suočavanje sa tim zločinom i podrškom koju je vlast Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pružala vojsci bosanskih Srba koja ga je izvršila mora postati dio državne politike Crne Gore i obavezne kulture sjećanja da bi se obezbijedilo ostvarivanje pravde za žrtve i spriječilo da se zločini ponavljaju.
Genocid u Srebrenici predstavlja najmasovniji zločin izvršen na tlu Evrope poslije II svjetskog rata. Pripadnici vojske bosanskih Srba su od 11. do 19. jula 1995. sistematski ubili najmanje 7,800 nenaoružanih Bošnjaka starosti od 14 do 70 godina. Ovi zločini su bili predmet devet suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Utvrđeno je da su pripadnici vojske bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića i Radovana Karadžića u Srebrenici izvršili genocid, a da je Savezna Republika Jugoslavija podržavala vojsku bosanskih Srba. Međunarodni sud pravde je 2007. utvrdio da je Srbija odgovorna za to što Savezna Republika Jugoslavija – Srbija i Crna Gora – nije spriječila taj genocid. Iako je Bosna i Hercegovina pred Međunarodnim sudom pravde podnijela tužbu i protiv Crne Gore zbog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, Srbija je jedina ostala u tom sporu iz formalno-pravnih razloga, jer je preuzela državni kontinuitet nekadašnje SRJ. Apelaciono vijeće holandskog suda utvrdilo je 2017. da i Holandija snosi djelimičnu odgovornost za smrt 300 Bošnjaka ubijenih u Srebrenici, a koji su se nalazili unutar zaštićene UN zone, u bazi UN u Potočarima, jer njeni vojnici u sastavu UN nijesu spriječili da ti ljudi budu ubijeni.
Posebno zabrinjava činjenica da i poslije dvije i po decenije od zločina u Srebrenici postoji heroizacija osuđenih ratnih zločinaca od strane predstavnika institucija i dijelova društva u pojedinim zemljama u regionu. Istovremeno, minimiziraju se inicijative koje dolaze iz civilnog društva, a koje su usmjerene na pravdu i istinsko pomirenje. Posljedica takvog odnosa jeste neadekvatno suočavanje sa ratnom prošlošću, zbog kojeg su na pozicijama moći isti lideri koji su imali vodeće uloge u zaraćenim državama. Upravo zbog prevage partikularnih interesa moćnih pojedinaca na štetu pravde i suočavanja sa prošlošću, događaji iz devedesetih i dalje snažno opterećuju region. I posljednja Strategija EK za zapadni Balkan naglašava značaj pomirenja i regionalne saradnje, dok lideri zapadnog Balkana nevoljno prilaze toj tematici.
Podsjećamo da je Skupština Crne Gore 2009. usvojila Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta (EP) o Srebrenici, kojom se osuđuje taj zločin, i obavezala se na afirmaciju istine i doprinosa postizanju pravde, kao i razvoj kulture sjećanja kao mehanizma suočavanja sa ratnom proslošću. Međutim, u praksi se efekti tih ciljeva još uvijek ne vide s obzirom na to da nadležno državno tužilaštvo nije proizvelo mjerljive rezultate u istrazi eventualne krivične odgovornosti crnogorskih državljana u vezi sa zločinom u Srebrenici, a u saradnji sa tužilaštvom BiH, na šta su se obavezali. Osim toga, Ministarstvo prosvjete još nije kreiralo plan i program da obezbijedi da se u nastavne programe odgovarajućih nivoa obrazovanja uključi informisanje učenika i studenata o ovom zločinu i njegovim posljedicama. To potvrđuje i analiza udžbenika istorije i nastavnih planova i programa koju je uradio CGO „Što skrivaju i otkrivaju crnogorski udžbenici o savremenoj istoriji Crne Gore?“, a iz koje se vidi da u crnogorskim udžbenicima ne postoji nijedna rečenica o genocidu u Srebrenici. Osim toga, Vlada ne obilježava Dan sjećanja na zločin u Srebrenici kao zaseban memorijal, već koristi priliku da 11. jula obilježi sjećanje na sve zločine počinjene na teritoriji Crne Gore i regiona koji su počinjeni u ime Crne Gore, i na taj način relativizuje sve zločine.
CGO i HRA apeluju da se preduzmu iskreni koraci suočavanja s prošlošću umjesto formalnog proklamovanja podrške tranzicionoj pravdi, da bi se promovisale demokratske vrijednosti u Crnoj Gori i obezbijedili trajni miroljubivi odnosi sa susjedima.
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka, HRA
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, CGO