Povodom 24. godine od operacije „Oluja“, koja je trajala od 4. do 7. avgusta 1995. godine, Centar za građansko obrazovanje (CGO) odaje počast nevinim žrtvama ovog zločina i apeluje na nadležne institucije da procesuiraju sve odgovorne, ali i da kroz proaktivan angažman rade na jačanju kulture sjećanja kao preduslova za ostvarivanje pravde za žrtve i preventivnu akciju.
Podsjećamo, prije 24 godine, napadom na Knin, u zoru 4.avgusta 1995.godine, počeo dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine. U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica „Oluja“, izvršeni su sistemski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno, dok i dan danas, veliki broj izbjeglih čeka na povratak u područja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlučili da ostanu u svojim kućama.
Akcija „Oluja“ je najveće i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše SFRJ u sukobima 1990-ih, a ujedno je i zločin za koji do danas niko nije odgovarao. Naime, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je 2011. generala Antu Gotovinu (zapovjednika Zbornog područja Hrvatske vojske Split i glavnog operativnog zapovjednika operacije „Oluja“ u južnom dijelu područja Krajina) na 24, a generala Mladena Markača (zapovjednika Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske) na 18 godina zatvora. U presudi se konstatuje da su oni, zajedno sa više hrvatskih zvaničnika, a uključujući i tadašnjeg predsjednika Franja Tuđmana, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz područja Krajine silom, širenjem straha ili prijetnjama nasiljem, progonima, prisilnim preseljenjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili na druge načine. Nakon žalbe, MKSJ je 2012.godine oslobodio generale Gotovinu i Markača od krivične odgovornosti. Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i Žalbeno vijeće MKSJ – na osnovu istih činjenica i istog prava – došli do dijametralno suprotnih zaključaka o ključnim pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana. Međutim, važno je naglasiti da ti zaključci ne dovode u pitanje utvrđene činjenice o tome šta se, zapravo, dogodilo tokom i nakon operacije „Oluja“.
Evropska unija je u Strategiji proširenja 2018. godine dobrosusjedske odnose i pomirenje postavila visoko na ljestvici prioriteta, a to je konstatovano i na posljednjem Samitu Zapadnog Balkana u Poznanju. Na žalost, na prostoru bivše Jugslavije nije se daleko odmaklo u procesu pomirenja, što iz godine u godinu dokazuje i različito obilježavanje zločina „Oluja“. Zato je presudno važno utvrđivanje činjenica o žrtvama, koje treba da bude prioritet svih vlada u regionu, kako bismo vratili dostojanstvo svim žrtvama, bez dodatne viktimizacije, procesuirali odgovorne, ali i prevenirali buduće slične događaje. Tu ne bi smjeli postojati bilo kakvi taktički interesi, niti privid borbe za uspostavljanje tranzicione pravde. To je i pitanje odgovornosti a nje očito nedostaje među političkim elitama u regionu.
Da bi se zločina sjećali i da bi nas oni opominjali, CGO insistira na jačanju uloge obrazovnog sistema koje će uticati na razvoj savremenog demokratskog i građanskog društva u kojem se žrtve poštuju. Integrisanje procesa suočavanja sa prošlošću u predavanje istorije ne predstavlja samo jačanje kulture sjećanja, već i jedan od temelja demokratskog društva i dugoročnog uspjeha u procesima pomirenja, kako unutrašnjeg tako i onog sa susjedima.
Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM