Naslijeđe nerazjašnjene prošlosti je opterećenje savremene Crne Gore

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, u okviru projekta Tranzicionom pravdom do multikulturalizma, predstavio nalaze istraživanja javnog mnjenja o stavovima u Crnoj Gori prema širokom spektru pitanja iz oblasti tranzicione pravde koji otkrivaju da iako građani znaju za ratove 90ih i ratne zločine i nakon četvrt vijeka oni nijesu spremni da konkretno govore o tim dešavanjima, a što je posljedica nedostatnosti obrazovnog sistema, manjka dijaloga i neadekvatnog suočavanja sa kontraverznim pitanjima iz naše skorije prošlosti.

Naslijeđe nerazjašnjene prošlosti je opterećenje savremene Crne Gore

Detaljni nalazi ukazuju da većina (69%) građana/ki smatra da je Crna Gora učestvovala u ratovima 90ih godina prošlog vijeka na prostoru bivše SFRJ, njih 13% da nije, dok blizu petine odbija da odgovori na ovo pitanje. Pri tome, čak polovina građana ne umije ili nije spremna da imenuje krivca za te ratove Oni drugačijeg stava, odgovornost najprije stavljaju na teret tadašnjeg državnog rukovodstva, tj. predsjednike bivših republika.

Miloš Vukanović, savjetnik u CGO-u, navodi da postoji značajna upoznatost sa slučajevima ratnih zločina, poput Srebrenice, Lore i napada na Dubrovnik. “Za napad na Dubrovnik čulo je tri četvrtine punoljetne populacije. Petina javnosti koja je čula za napad na Dubrovnik odgovornost vidi u JNA ili tadašnjem rukovodstvu, a svaki deseti građanin/ka navodi Vladu Crne Gore ili glavne političke lidere tog vremena. Skoro polovina građana/ki ne želi da odgovori na ovo pitanje“.

On je opomenuo na štetne posljedice potiskivanja skorije prošlosti, ali i politizaciju i manipulaciju. „Velika većina ispitanika ne može ili ne želi da procijeni broj crnogorskih građana koji su stradali u napadu na Dubrovnik, a od onih koji su odgovori najviše je procjena da je bilo do 50 žrtava. Podsjećam da je u napadu na Dubrovnik poginulo 165 građana Crne Gore. Na drugoj strani, kad je riječ o broju stradalih tokom NATO bombardovanja u Crnoj Gori, skoro dvije petine ispitanika/ca daje odgovor na to pitanje, pri čemu je prosječna procjena iz pojedinačnih odgovora da je bilo blizu 70 poginulih. A tokom NATO bombardovanja u Crnoj Gori je poginulo sedam osoba, i to šest građana/ki Crne Gore u Murinu i jedan državljanin Srbije u kasarni Danilovgrad”, pojasnio je on.

Skoro trećina ispitanika/ca smatra da je na prostoru bivše SFRJ bilo ratnih zločina koje su počinili državljani Crne Gore i kao najprepoznatljiviji takav ratni zločin navode deportaciju izbjeglih lica, a pominju se i “Morinj“, „Štrpci“, itd.  Da je bilo ratnih zločina nad građanima Crne Gore smatra više od trećine (37%) punoljetne populacije. Najživlje sjećanje u vezi sa stradanjem crnogorskih državljana za vrijeme ratova 90ih predstavlja logor „Lora“, a slijedi slijedi NATO bombardovanje. Pojedini događaji se preklapaju s onim navedenim oko pitanja o zločinima crnogorskih građana.

Tamara Milaš, koordinatorka za Ljudska prava u CGO-u, osvrnula se na percepcije oko učinaka pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina.  “Približno četvrtina građana/ki navodi da je u Crnoj Gori bilo suđenja za ratne zločine, a najčešće pominju slučaj “Morinj“. Niko od ispitanika/a se izgleda ne sjeća jednog od prvih procesuiranih slučajeva za ratne zločine na prostoru Crne Gore, za ubistvo porodice Klapuh, koji je okonnčan pravosnažnom osuđujućom presudom, kao ni posljednjeg slučaja Zmajević, koji je osuđen na 14 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na Kosovu.”

Naslijeđe nerazjašnjene prošlosti je opterećenje savremene Crne Gore

Petina građana/ki misli da je neko osuđen za ratne zločine na prostoru Crne Gore. Inače, u Crnoj Gori je procesuirano  sedam slučajeva ratnih zločina u kojima je osuđeno 11, a oslobođeno 26 lica.

Milaš je navela da je zabrinjavajući podatak po kojem dominira stav da crnogorsko pravosuđe nema kapacitet za procesuiranje ratnih zločina.

Građani/ke većinski prepoznaju značaj saradnje država regiona po pitanju otkrivanja činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije. U tom kontekstu je očekivano i da je nešto više od četvrtine čulo za Inicijativu za REKOM. Ohrabrujuće je i da je od tih koji su upoznati sa ovom regionalnom inicijativom čak 78% podržava“, podvukla Milaš.

Kada je riječ o odnosu prema prošlosti, većinska populacija smatra da država treba da otvori arhive iz perioda 90ih, podigne spomenike žrtvama ratnih zločina i da činjenice o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije treba uključiti u udžbenike istorije. Polovina je saglasna da je Crna Gora dužna da plati naknadu štete koju su napravili njeni državljani, a nešto više od 2/5 da Crna Gora treba da se suočava sa prošlošću.

Poseban segment istraživanja se odnosio na ratnu propagandu za koju četiri od deset građana/ki smatra da je tokom 90ih u Crnoj Gori postojala, a među medijima koji su se u ratno propagandnom izvještavanju isticali navode RTCG pa „Pobjedu“, dok dio ocjenjuje da su se svi tadašnji mediji bavili ratnom propagandom.

Nešto više od trećine građana/ki navodi da su antiratni pokreti i aktivisti/kinje postojali tokom 90ih u Crnoj Gori.

Najveći broj građana/ki je mišljenje o ratovima devedesetih formiralo na osnovu iskustava bliskih ljudi ili posredstvom medija, a vrlo je mali broj onih koji su naveli da su mišljenje o ratu stekli kroz formalno obrazovanje, što je podatak koji zahtjeva dublju analizu.

Konačno, kad je riječ o današnjoj zastupljenosti pitanja tranzicione pravde i srodnih tema u medijima, javnost Crne Gore je podijeljena, ali oni koji smatraju da se ovim oblastima ne posvećuje dovoljno medijske pažnje su u blagoj prednosti (41% prema 37%).

Stručni i terenski dio istraživanja je uradila agencija Ipsos Strategic Marketing od 14. do 24.februara 2020, koristeći troetapni slučajni reprezentativni stratifikovani uzorak, kojim je obuhvaćeno 17 gradova u Crnoj Gori. Ukupan uzorak je činio 801 punoljetni ispitanik, uz poststratifikaciju koja je uključila indikatore pola, godina, nacionalnosti i regiona.

Naslijeđe nerazjašnjene prošlosti je opterećenje savremene Crne Gore

Istraživanje je dio projekta Tranzicionom pravdom do multikulturalizma koji je podržan od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava Vlade Crne Gore. Cilj projekta je da doprinese razumijevanju koncepta suočavanja sa prošlošću i afirmaciji principa multikulturalizma i interkulturalizma kao osnova za uspostavljanje tranzicione pravde i vladavine prava u crnogorskom društvu.

Vasilije Radulović, saradnik na programima