Povodom 8. marta – Međunarodnog dana žena, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da rodna ravnopravnost nije „žensko pitanje“, već pitanje koje zahtijeva zajednički angažman i muškaraca i žena i partnerstvo različitih aktera u ostvarenju univerzalnih principa demokratije, a u čijoj osnovi je i rodna ravnopravnost.
Jednakost polova više ne bi smjela da se tretira kao posebno pitanje, nego prožimajuće pitanje svih politika, strategija i planova djelovanja kako bi se razvijala istinska demokratija. Posljedice održavanja predrasuda i nejednakog tretmana žena i muškaraca imamo i kroz poražavajuće rezultate istraživanja javnog mnjenja iz 2019. godine, a koji ukazuju da je čak 68% onih koji smatraju da je najvažnija uloga žene u društvu da bude dobra supruga i majka.
U crnogorskom društvu se i dalje nedovoljno radi na uključivanju žena u procese odlučivanja na svim nivoima, a značajne su i diskrepance između zakonodavnih rješenja i praksi u dijelu suzbijanja stereotipa i diskriminacije i obezbijeđivanja jednakih šansi. Takvoj situaciji doprinose i kreatori politika u Crnoj Gori. Na primjer, nedavno je prilikom kadrovskih promjena u svojim organima vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) smanjila broj žena, pa u aktuelnom Predsjedništvu od 15 članova ima samo 1 ženu odnosno nešto malo više od 6% u odnosu na ranijih 20%. Slična je situacija i u drugim parlamentarnim partijama. Iako Socijaldemokratska partija (SDP) za predsjednicu ima ženu, u njenom Predsjedništvu je samo 13.50% žena (19 muškaraca i 3 žene). Zatim, Demokratska Crna Gora u svom Predsjedništvu ima 34 muškarca, a svega 2 žene, dok u Građanskom pokretu URA Predsjedništvo čini 16 muškaraca i 2 žene. Članice Demokratskog fronta imaju u svojim predsjedništvima između 15 i 22% žena (Pokret za promjene (PZP) ima 11 muškaraca i 2 žene Predsjedništvu; Nova srpska demokratija (NOVA) u Predsjedništvu ima 11 muškaraca i 3 žene; a Demokratska narodna partija (DNP) ima 19 muškaraca i 5 žena u svom Predsjedništvu).
Presjek dostupnih sastava predsjedništva parlamentarnih političkih partija ukazuje da se njihovo deklarativno zalaganja za afirmaciju rodne ravnopravnosti ne preslikava u praksi. To ima svoj izraz i institucijama, pa tako, na primjer, u Vladi Crne Gore među 20 članova Vlade imamo četiri ministarke (20%), a žena nema među tri potpredsjednika Vlade niti je žena ikad bila premijerka u Crnoj Gori.
Stoga, CGO snažno apeluje na donosioce odluka i kreatore javnih politika da Crna Gora primijeni najbolje međunarodne standarde i prakse u oblasti rodne ravnopravnosti i da proaktivnim korišćenjem tih mehanizmima doprinese istinskoj afirmaciji rodne ravnopravnosti. Na taj način će se pozitivno djelovati i na druge goruće probleme, poput suzbijanja diskriminacije na tržištu rada i stvaranje uslova za ekonomsko osnaživanje žena i borbe protiv nasilja nad ženama.
Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u CGO-u