Mnogima su u regionu životi i dalje u limbu, jer su sjenke 90ih iznad svih nas, a o tome treba otvoreno diskutovati, utvrđivati činjenice i komunicirati kroz film i medije i teške teme kako bi se doprinijelo suočavanju s prošlošću, zaključeno je u okviru online promocije knjige i virtuelne izložbe fotografija “Život u limbu – knjiga ožiljaka” i panel diskusije “Sjenka 90ih nad Balkanom” tokom posljednjeg dana Crnogorskog festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2020, u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO) i Foruma ZfD.
Otvarajući promociju, Miloš Vukanović, savjetnik u CGO-u, pojasnio je da se knjiga “Život u limbu – knjiga ožiljaka”, bavi Kninom, gradom koji je danas u Hrvatskoj sveden na mit, dok je istina o njegovoj nedavnoj prošlosti uveliko potisnuta ili tabuizirana. “Na nivou društva, Knin je traumatsko središte sukoba 90ih, simbol srpske pobune i secesije, a potom simbol apsolutne hrvatske pobjede, pri čemu su oba događaja praćena masovnim zločinima, ubistvima i progonima “onih drugih”. S druge strane, na nivou svakodnevnice, to su bezbrojne privatne traume starosjedilaca, povratnika i doseljenika prognanih iz drugih djelova bivše Jugoslavije, ali i ekonomska i društvena pustoš, uz činjenicu da je hrvatska država već četvrt vijeka tragično nesposobna da stvori uslove za iole održiv, a kamoli perspektivan život u krajevima za koje se borila”, kazao je on.
Nataša Govedarica, programska direktorka Kancelarije Forum ZfD, istakla je važnost bavljenja ovom temom od strane ljudi koji je sagledaju ne samo sa istraživačke, već i duboko emotivne strane. “Govoriti o lično proživljenim temama, a zadržati jednu vrstu objektivne pozicije, snažno doprinosi suočavanju sa prošlošću i prenošenju istine kroz sredstva kao što je kamera ili papir, a to je izuzetno iskustvo”, navela je ona. “Ono što Festival UBRZAJ i ForumZfD rade kroz doticanje teških tema kroz prizmu umjetnosti i medija donosi poseban način komunikacije sa publikom. Kada se taj pristup dopuni sa ličnim iskustvom i objektivnim odmakom sagledavanja problematike, dolazimo do velikog iskoraka”, zaključila je ona.
Na promociji knjige i virtuelne izložbe govorili autori Igor Čoko, dokumentarni fotograf i Slaven Rašković, sociolog i građanski aktivista. Oni su rođeni Kninjani, koji su se u avgustu 1995. godine, poput hiljada sugrađana, našlih u izbjegličkim kolonama. Njihova monografija – popraćena brojnim turobnim crno-bijelim fotografijama – hrabro i pošteno zasijeca u mitove, donoseći priču o Kninu i njegovim stanovnicima tokom posljednjih trideset godina.
Igor Čoko je objasnio da su “fotografije koje se nalaze u knjizi napravljene tako da se na neki način izbjegnu ljudi ili da se ljudi provlače kao neke pogurene sjenke koje u stvari žive u limbu. Ovdje se pitanje limba postavlja vrlo jasno i mi smo dobili odgovor kroz ovu knjigu koliko se jesu ili nijesu u stvari još uvijek odmakli iz te priče. Slavenovi tekstovi se bave događajima do 1996.godine, a moje fotografije potiču iz 2019. i 2020. godine. Mi u međuvremenu imamo 24 do 25 godina nepromijenjenog vizuelnog identiteta grada i u tom kontekstu imamo taj limbo, tišinu koja vrišti, gdje se ništa desilo nije”, rekao je Čoko.
Slaven Rašković je naveo da je bilo izazovno baviti se pričom koju su ljudi oko nas proživjeli i pokušati zaobići podjele u tom iskustvu. “Ova knjiga je pokušaj da pokažemo neki smjer, da razgovori i suočavanje sa proslošću ne vode dodatnim podjelama već stvaranju inovativnog načina koji će nam pomoći da shvatimo proživljeno.” On je istakao značaj promocije ovog djela u Kninu, jer ljudi još nijesu skloni otvoreno razgovarati u javnosti o teškim pitanjima, iako privatno osjećaju i pokazuju potrebu za tim. “Koliko su stvari i danas loše pokazuje činjenica da nakon naše promocije u Kninu nijesmo imali niti jedno pitanje, niko se nije usudo da u tom javnom prostoru komentariše. Tek na kasnijem druženju, ljudi su imali slobodu da sa nama komentarišu. Nadam se da će ova knjiga, ipak, potaknuti ljude da se otvorenije pozabave teškim temama”, kazao je on.
Nakon prezentacije knjige i pratećih fotografija, uslijedila je panel diskusija “Sjenka 90ih nad Balkanom” koja je okupila uvodničare iz Crne Gore i regiona, prepoznate po svom kritičkom osvrtu na posljednju deceniju XX vijeka.
Hrvoje Klasić, istoričar iz Zagreba, apostrofirao je važnost učenja činjenica, ali i ukazao na izazove koji su pratili brojne napore da se napravi zajednički udžbenik o 90im. “Međutim, da bi to bilo moguće u regionu morao bi postojati konsenzus o žrtvama i o zločincima, morali bi postojati uslovi koji ne bi osporavali da bilo ko u Srbiji sudi o onome što se dešavalo u Srebrenici ili recimo Vukovaru, ili da bilo ko u Hrvatskoj ne osudi ono što se dešavalo Srbima u Hrvatskoj. To bi bio ogroman pomak”, ocijenio je on. Klasić je ukazao da takvi pokušaji ostaju na individualnom nivou, odnosno da postoje profesori i istoričari koji su otvorenog uma, spremni na saradnju i imaju multiperspektivna gledišta, ali i upozorio da isto tako postoje i oni kojima je lakše ne kritikovati.
Filip Švarm, novinar iz Beograda, mišljenja je da istina uvijek izađe na vidjelo. “Kada imate jedan događaj koji se dešava pred vašim očima, postoji i veliki interes javnosti da zna o tome. Tokom 90ih bili su ratovi, hapšenja, vođenja na ratište. Malo ljudi je znalo činjenice, ali su željeli da znaju više i mi smo nekako uspijevali da radimo. Danas se trudimo da te već istorijske teme učinimo atraktivnima, da se kroz kulturu sjećanja obratimo publici, a posebno mladima i pokažemo da je stvarnost drugačija od one koju propaganda servira, da ljudi koji su sada na vlasti u Srbiji imaju odgovornost za ono što se dešavalo 90ih i da im omogućimo da sami zaključe kakve su dugotrajne posljedice 90ih”, kazao je on i izrazio uvjerenje da će uvijek biti onih koji neće odustati od istine.
Balša Brković, književnik iz Podgorice, smatra da su, kada je riječ o književnosti, knjige iz tog perioda imale funkciju otvaranja Pandorine kutije iz koje je izašlo svo zlo 90ih. “Istorijski događaji nemaju rok trajanja, odnosno oni traju kroz traumatski materijal. Siguran sam da će 90e biti književno inspirativne i da će provocirati autore da kažu još nešto. Mladi ljudi su danas nezainteresovani za taj period, što nije dobro. Zato knjige poput ove danas predstavljene jesu važne i književnost tu može da doprinese jednoj vrsti terapijske dimezije za društvo”, zaključio je Brković.
Aleksandar Reljić, reditelj i autor filma “Proces Sandžak” koji je emitovan posljednjeg dana Festivala UBRZAJ, ističe da je motivaciju za snimanje našao upravo u događajima o kojima se ne priča ni danas. “Cijela priča o montiranim hapšenjima je bila u službi sijanja straha, oko 17,000 ljudi je prošlo kroz policijske torture, a mnogi su napustali teritoriju Sandžaka. Ta tema je zaboravljena u javnosti”, kazao je Reljić. Realizacija filma je, kako on navodi, imala brojne probleme, a posebno prilikom prikupljanja materijala. Reljić je, takođe, istakao da je malo mladih koji se interesuju za našu bližu istoriju, ocijenjujući to opasnim, “jer neznanje o prošlosti je nešto što oživljava nacionalističke ideje”, kazao je on.
Događaj je okupio oko 40 učesnika iz Crne Gore i regiona.
Maja Marinović, saradnica na programima