Borba protiv korone u Crnoj Gori bila je u okvirima kapaciteta crnogorskog sistema, ali uz dosta improvizacije i neosmišljene komunikacije što je vodilo i niskom nivou imunizacije. Oporavak od krize može biti uspješan jedino ukoliko mu je posvećeno cijelo društvo, a to pored odgornosti i rada institucija zahtijeva i ličnu odgovornost svih nas kao građana i solidarnost, kao i primjenu naučenih lekcija, akcentovano je na prvom dijelu skupa „Crna Gora i COVID-19 – trideset mjeseci borbe ili suživota“, koji je danas u okviru projekta SOLICO, organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), sa partnerima, u Evropskoj kući u Podgorici.
Petar Đukanović, programski direktor CGO-a, podsjetio je, prilikom otvaranja skupa, da je prošlo 30 mjeseci od kada je u Crnoj Gori otkriven prvi slučaj COVID-a, kao i da je gotovo pola crnogorskog stanovništva bilo inficirano. “U borbi protiv virusa, nažalost, svoj život je izgubilo 2780 ljudi u Crnoj Gori, što je više nego broj stanovnika u nekim od crnogorskih opština”, kazao je on, uz ocjenu da je “kriza na površinu izbacila društvene nejednakosti, slabašnu društvenu koheziju, nedostake u sistemima zdravstva i obrazovanja. No, bilo je i svijetlih primjera solidarnosti u brojnim inicijativama građana, vrijednih poteza institucija, izuzetne posvećenosti i pregalaštva zdravstvenih radnika, ali i drugih javnih službi koje su bile na prvoj liniji fronta u borbi protiv pandemije. Vjerujem da nam sve slabosti i dobre prakse kojima smo svjedočili mogu služiti kao smjernice kako da dalje razvijamo sistem koji će biti spremniji za nove krizne situacije,“ istakao je Đukanović.
Johannes Steinbach, viši specijalista za međunarodne odnose Land Steiermark-a, ukazao je na dobra iskustva Austrije i značaj saradnje u regionu. „Kada smo inicirali ovaj projekat imali smo namjeru da adresiramo temu koja se svakoga tiče i ponosan sam što smo uspostavili uspješnu saradnju sa zemljama bivše Jugoslavije. Mislim da je ovo momenat kada možemo da pogledamo u našu zajedničku budućnost i podijelimo naučeno u borbi protiv pandemije“, naveo je on.
Georg Müllner, projektni menadžer u Auxilium-u, pojasnio je da projekat treba da pruži uvid u dobre prakse adresiranja korona krize. „Moramo naći nove načine da upravljamo krizom, i u tome svi treba da učimo jedni od drugihi – kako vlasti, tako i civilni sektor, građani, mediji… Moramo biti inventivni, uključiti građanstvo kako bismo upravljali krizom i stvorili otpornost na neke nove “, kazao je on.
Panel “Zdravstveni sistem u borbi protiv COVID-a – šta je učinjeno, a šta naučeno?” okupio je predstavnike zdravstvenih institucija i organizacija.
Dr Elvis Omeragić, državni sekretar u Ministarstvu zdravlja, naglasio je da je kriza ostavila dubok trag na cijelo društvo, a naročito na zdravstveni sistem koji se našao pred velikim izazovom. „Sve što smo radili nas je dovelo do toga da sistem i građani mogu da se vrate normalnom funkcionisanju. Zdravstveni sistem se sada uspješno bori, iako ostaje izazov postkovida“, kazao je on. Omeragić je konstatovao da praksa pokazuje razarajuće posljedice pandemije, a posebno na mentalno zdravlje – posttraumatski sindrom i anksioznost. „U vremenu pred nama je veliki posao. U saradnji sa Ministarstvom zdravlja, Klinički centar je izradio strateški plan kako bi se radilo na smanjenju komplikacija izazvanih kovidom i preduprijedile neke potencijalno opasne infekcije koje naučna zajednica predviđa u narednom periodu,“ navodi on. „Kada govorimo o kovidu i problemima koji je donio, jasno je da je pandemija zatekla nespremne i moćnije zemlje od naše. Ipak, treba istaći rad zdravstvenih radnika i odati priznanje svim ljekarima koji su se žrtvovali i dali svoj maksimum znanja, stručnosti i požrtvovanosti. Gdje god se moglo, naši zdravstveni radnici su nagrađivani, iako su uvijek naglašavali da svi rade svoj posao“, podvukao je Omeragić.
Dr Igor Galić, direktor Instituta za javno zdravlje (IJZCG), objasnio je funkcionisanje zdravstvenog sistema i odgovora na pandemiju, uz fokus na strukture formirane tokom pandemije. “Nije bio pogođen samo zdravstveni sistem i to je zahtijevalo širi društveni odgovor. Mi smo kao stručna institucija davali presjek stanja sa terena, pokušali smo da postignemo dinamican proces odgovara kroz cijeli sistem radnih grupa i timova“, kazao je on, podvlačeći značaj saradnje sa SZO. „U odgovoru na pandemiju važna su tri aspekta – društveno- ekonomska stabilnost, pripremljenost sistema na vanrednu situaciju i pripremljenost društva na vanredne situacije“, ocijenio je Galić. On je naveo da su postojali problemi u nabavci vakcina, kao i da kampanja nije mogla da se sprovede zbog nedostatka finansijskih sredstava što je, uz ranije predrasude oko vakcinacije, rezultiralo niskim nivoom imunizacije, ali je podvukao da nije bilo problema u komunikaciji između institucija.
Dr Mina Brajović, šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Crnoj Gori, podsjetila je da je SZO rano objavila alarm za pandemiju, ali i da je jedan raniji izvjestaj SZO i Svjetske banke pokazao da nijedna država nije spremna za takvu situaciju. „Svjedoci smo bili da je velike i male sisteme pandemija bacila na pod. Upalili smo alarm kad je bilo samo 98 slučajeva van Kiine, a to su pratile i preporuke kako zemlje članice treba da pruže odgovor, a suština je bila da odgovor na kovid mora da bude zasnovan na solidarnosti i nauci“, pojasnila je ona. Brajović je navela da je Crna Gora ulagala napore da mobiliše raspoložive resurse i pruži sveobuhvatan odgovor paralelno djelujući u svim segmentima – nadzoru, liječenju, komuniciranju sa građanima. „Koliko god nam epidemiološke brojke dale optimizam, moramo biti oprezni i sistem zdravstva mora insistirati na vakcinaciji, uz nadzor i testiranje kako bi se rano otkrivali izvori. Moramo imati planove u slučaju eskalacije, ide jesen i zima, neophodno je imati pripremne planove kako bi podigli spremnost sistema. Posebnu pažnju moramo posvetiti mjerama prevencije i kontrole u bolnicama, ali i komunikaciji u borbi protiv dezinformacija“, poručila se ona.
Dr Đorđe Krnjević, direktor Interne klinike Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) je predstavio rad KCCG tokom pandemije. “KCCG je krovna institucija, jer smo jedina institucija tercijalnog nivoa, a ujedno i opšta bolnica za Podgoricu, Kolašin Tuzi i Zetu. Zato smo imali dvostruki teži zadatak – da zbrinjavamo kovid pacijente, ali i sve ostale. KCCG je liječio najteze pacijente, ali i ostale koji nijesmu mogli biti zbrinuti u opštim bolnicama. Tu su se pokazali nedostaci u broju izvršilaca – specijalista i subspecijalista. Mi terapijski nijesmo oskudijevali, imali smo i dovoljan broj respiratora, ali nijesmo imali protokole liječenja već smo se oslanjali na zemlje regiona i SZO i manjkalo se osoblja, a posebno anesteziologa“, kazao je on, naglašavajući da bi Podgorica morala imati opštu bolnicu kako bi se rasteretio rad KCCG. On je, takođe, naveo da je KCCG pomagao resursima, i ljudskim i tehničkim, ostale bolnice u zemlji. “Klinički je bio reorganizovan i preopterećen, Interna klinika koja inače ima 40-50 pacijenata, u tim trenucima je imala i preko 90 samo Covid pacijenata”, ilustrovao je on.
Po ocjeni dr Milene Popović Samardžić, predsjednice Sindikata doktora medicine, kada je počela pandemija, ključni problem bilo je nepriznavanje problema uz nedostatak ljekarskog kadra. “Konfuziju su stvarale informacije da imamo optimalan broj ljekara, da smo bili spremni, a čitav sistem je bio nespreman, i bili smo nesolidarni i nepovjerljivi. Zatim se nadovezao nedostatak zaštitne opreme za ljekare a sama SZO nam nije na pocetku pomogla u informisanju o načinu prenošenja virusa“, pojasnila je ona. Ona je navela da nakon 2020. godine nije više bilo problema sa nedostatkom zaštitne opreme, ali jeste sa poštovanjem pravila. „U Crnoj Gori su jedna pravila važila za jedne a druga za druge, a strukom su se bavili ljudi iz prava i drugih oblasti. Porazno je što smo mi koji smo javno govorili da npr. premijer ne može da se ne vakciniše i pricešćuje javno bili na ledini i što je svaki pokušaj kritike izazavao netrpeljivost prema nama“, rekla je Popović Samardžić. Ona je navela i da su veliki problemi improvizacija, nedostatak protokola i jedinstvene prakse koja bi pružila sigurnost, kao i da prijave nijesu rezultirale korektivnim merama, i izrazila sumnju da iz ovog biti naučene lekcije.
Dr Marija Backović, istraživačica na Pasterovom institutu u Parizu, u online obraćanju je kazala da smatra da je proces imunizacije zakazao i da je nedostajala jasna strategija i pored napora IJZ. „Moj utisak je da javni nastupi zvaničnika oko vakcina nijesu bili ubjedljivi i da su snažili antivakserski pokreti i sumnje. To je, takođe, podrivano sumnjama prema nauci u našem društvu, pa je svim ljudima davan isti značaj u priči o vakcinaciji – kompetentnima i nekompetenima. Ćinjenice i naučni podaci su se pomiješali sa ostalim i stvarali konfuziju. Nedostajala je strategija i jedan glas u prezentovanju. Mora postojati komunikacija, edukacija koja zahtijeva i resurse i napore i rad, a lemu nije bilo posvećeno dovoljno vremena i ulaganja“, objasnila je ona. „Vakcine malo kasne za sojevima, ali one ostaju rješenje koje treba isticati. Porazno je što među ljekarima nije postojalo jedinstveno mišljenje“, zaključila je ona izražavajući nadu da će neke lekcije biti naučene.
Događaj je okupio oko 50 predstavnika institucija, zdravstvenih radnika i organizacija civilnog društva.
Ovaj skup je dio projekta SOLICO, koji sprovodi Land Steiermark iz Austrije u partnerstvu sa još deset organizacija iz devet zemalja, među kojima je i CGO kao partnerska organizacija iz Crne Gore, a sa ciljem da posredstvom brojnih događaja kreira prostor za diskusiju i razmjenu iskustava između različitih društvenih aktera o posljedicama krize izazvane pandemijom COVID-19. Takođe, projekat teži umrežavanju kako na nacionalnom, tako i kasnije i na međunarodnom nivou, a kako bi se naučene lekcije primijenile a dobre prakse široko promovisale. Projekat je podržan u okviru EU programa Evropa za građane.
Maja Marinović, saradnica na programima