Navikli smo se na život sa koronom, nismo izvukli poruke niti unaprijedili zakonodavni okvir i praksu, a izostaje odgovornost kao i priče o herojima iz zdravstva u pandemiji, zaključeno je na drugom panelu skupa „Crna Gora i COVID-19 – trideset mjeseci borbe ili suživota“, koji je danas u okviru projekta SOLICO organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), sa partnerima, u Evropskoj kući u Podgorici.
Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, u komentaru na odluke čeških sudova i Evropskog suda ljudskih prava o uslovljavanju upisa djece u školu vakcinacijom, navodi da ova i druge presude moraju biti posmatrane iz spektra konvencijskog prava koji uz pravo na privatan život daje fakultativna ograničenja koja država može iskoristiti. “Najmanje dva osnova– zaštita javnog zdravlja i zaštita prava drugih – poslužila su kao argument kojim je Evropski sud konstatovao da nije postajala povreda u odnosu na porodice, odnosno da je viši interes sadržan u zaštiti zdravlja i prava drugih”, pojasnio je on. Bjeković je istakao da ograničenje mora biti zasnovano na zakonu i imati legitiman cilj. „U ovom vremenu, mi smo bili šampioni u nejednakosti primjene ovlašćenja države i poštovanja prava pojedinih – niti smo imali jednakost u svim slučajevima niti je ta jednakost izražena u pravnim a ni društvenim standardima. Zato smatram da je krajnje vrijeme da se sa pravnog i strateškog stanovišta organizujemo i intervenišemo konkretnije i preciznije kada je pravni osnov u pitanju“, kazao je Bjeković. „Karantin u Crnoj Gori bio je lišenje slobode i to je odgovor koji smo dobili kroz stručnu analizu koja je pomogla da shvatimo suštinu karantina,“ naveo je on. Odgovornost što žalbe pomoraca zbog određivanja karantina u pojedinim slučajevima nijesu ni nakon dvije godine riješene vidi u državi i smatra da to iziskuje utvrđivanje odgovornosti.
Andrija Vojvodić, sudija za prekršaje, osvrnuo se na početak pandemije koji je uveo ograničenja u funkcionisanju institucija i građana. „Svi se sjećamo da je po proglašenju pandemije Vlada pozvala na poštovanje pravila i mjera za suzbijanje prenošenja virusa. Tim mjerama država je ograničila način našeg života propisujući nova pravila, što je dovelo i do ograničenja nekih naših prava. Primarno, po donošenju tih naredbi, kršenja su predstavljala krivično djelo u nadležnosti osnovnih sudova i tužilaštava. Mnogi su bili osuđeni na efektive kazne zatvora za koje ne smatram da su bile djelotvorne,“ kazao je on. On je naveo da su sudovi za prekršaje za vrijeme pandemije radili u punom kapacitetu, zakazivali i održavali suđenja, bez rada od kuće. „Zbog poštovanja mjera su se dešavala odgađanja. Ipak, smatram da to nije bilo na štetu građana u smislu rješavanja postupaka“, kazao je on. On je pojasnio da vođenje online postupaka, koje zakon dozvoljava, zbog nedostatka opremljenosti nije bilo izvodljivo. „U sankcionisanju smo smatrali da ne treba primijeniti drakonske kazne, vodeći se idejom da blaže kazne i prekoravanje utiče na lica koja su kršila mjere, ali i sve ostale građane“, zaključio je on.
Slađana Vujačić, zamjenica gradonačelnika Glavnog grada, smatra da je u periodu pandemije potcijenjena uloga lokalnih samouprava, ali i samih građana, kroz primarno oslanjanje na zdravstvene organe. „Lokalne samouprave imaju veliki broj ljudi u svom sistemu, ali i široku komunikaciju sa građanima, a za naša iskustva i mišljenje o tome nije bilo interesovanja. Pandemija je zahtijevala velike promjene koje su obuhvatale edukaciju ljudi iz naše uprave i korišćenje opreme koje u jednom trenutku nije bilo, kao i reorganizaciju i održavanje funkcionisanja sistema“, kazala je ona. „Podgorica mora imati što prije opštu ili gradsku bolnicu,“ naglasila je Vujačić, u odgovoru na pitanje koje je bilo otvoreno tokom prvog panela. „Iako lokalne samouprave nijesu nadležne za izgradnju zdravstvenih objekata, pa tako ni gradske bolnice čije se nepostojanje pokazalo kao veliki nedostatak u pandemiji, to nije opravdanje jer imamo odgovornost za poboljšanje kvaliteta života građana. Međutim, i pored prijedloga za opredjeljivanje parcele zdravstvenim sistemu za te svrhe, nijesmo dobili odgovor“, kazala je Vujačić.
Nikolina Tomović, saradnica u nastavi na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, istakla je da je fakultet brzo odgovorio na promjenu modela nastave. „I studenti i profesori su zajednički uložili napore da se nastava održi u online formatu. Primijećeni su određeni izazovi kada je u pitanju kvalitet nastave, jer je vremenom sve manji broj studenata pratio online nastavu, što je samo osvijetlilo raniji problem, odnosno da mali broj studenata pohađa nastavu i u amfiteatrima. Čini se da su kapaciteti za online učenje sada ojačali, ali da postoji potreba da se veći dio održava na fakultetu. Balans između tradicionalnog i online načina učenja je optimalno rješenje za unaprjeđenje nastave u periodu koji slijedi“, poručila je ona. Upitanja zašto izostaje jači glas akademske zajednice i o ovim temama, ona je ocijenila da su „česti i primjeri kada su reagovanja, stavovi i mišljenja članova akademske zajednice bila instrumentalizovana za ostvarivanje političkih poena, zbog čega i oni zaziru od javnog saopštavanja stavova koji u krajnjem ne rezultiraju u suštinskom uvažavanju“.
„Svijet se našao pred izazovom pandemije, pa tako i Crna Gora. Postojale su poteškoće u nalaženju adekvatanog odgovora kada je u pitanju zaštita privatnosti, odnosno ljudskih prava“, kazao je Muhamed Gjokaj, član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i Slobodan pristup informacijama (AZLP), komentarišući Odluku Vlade da na osnovu mišljenja AZLP, na početku pandemije, objavi puna imena i adrese lica kojima je od strane nadležnih inspekcijskih organa izrečena mjera samoizolacije, a koju je kasnije poništio Ustavni sud. „Postojale su poteškoće u nalaženju adekvatanog odgovora u zaštita privatnosti, odnosno zaštiti ličnih podataka. Pravo implementacije i poštovanje ljudskih prava i pravo na bezbjednost i borba s pandemijom nisu u suprotnosti već su komplementarni. Jednostavno, mogli smo primijeniti, ili ako ništa drugo iskopirati praksu Evropske unije ili zemalja EU, i naći rješenje za problem oko objavljivanja imena, a kasnije i kreiranje aplikacija i objavljivanje geolokacije ljudi u samoizolaciji, iza kojih ne znamo ko stoji“, kazao je on.
Tina Popović, urednica u ND Vijesti, navela je da je kriza ukazala i na nedostatke unutar medijske zajednice. „Posljednjih godina imamo ekspanziju društvenih mreža i elektronskih medija sa sumnjivim impresumima ili bez njih, na kojima se svašta može pročitati i koji su dostupni građanima. Tako je u ovoj krizi svako bio svoj izabrani doktor, dajući definicije virusa i nadglašavajući one koji su pokušavali da objasne ozbiljnost pandemije i značaj imunizacije“, navela je ona. Popović je akcenovala uticaj pandemije i na odabir vijesti koji će se objaviti, uključujući i objavljivanje spiskova ljudi u izolaciji za koje je njena medijska kuća odlučila da ga ne objavi da ne bi doprinijela stigmatizaciji tih građana. On je ocijenila da je brzina često u medijima bila ispred kvaliteta, a prave informacije iza provjerenih ili poluprovjerenih. „Na početku smo izvještavali o uticaju pandemije sa svih aspekata. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, a posebno posljednjih godinu dana, politika je preuzela primat nad svim društvenim temama, a pokušaji dopiranja do građana o temi imunizaciji i zdravlju se izgublili. Zaboravili smo na zdravstvene radnike, sve je postalo preče i možda smo se kao medijski radnici navikli na korona život. S druge strane, problem građana sa ustanovama bio je prioritetniji od priča o herojima iz zdravstva u pandemiji,“ zaključila je ona.
Ovaj skup je dio projekta SOLICO, koji sprovodi Land Steiermark iz Austrije u partnerstvu sa još deset organizacija iz devet zemalja, među kojima je i CGO kao partnerska organizacija iz Crne Gore, a sa ciljem da posredstvom brojnih događaja kreira prostor za diskusiju i razmjenu iskustava između različitih društvenih aktera o posljedicama krize izazvane pandemijom COVID-19. Takođe, projekat teži umrežavanju kako na nacionalnom, tako i kasnije i na međunarodnom nivou, a kako bi se naučene lekcije primijenile a dobre prakse široko promovisale. U okviru istog projekta, ranije su organizovani događaji u Gracu, Varaždinu, Mariboru i Sombathelju, a nakon Podgorice slijedi i sličan događaj u Sarajevu. Projekat je podržan u okviru EU programa Evropa za građane.
Maja Marinović, saradnica na programima