Žrtve nasilja bez funkcionalnih programa podrške

Povodom Međunarodnog dana žrtava nasilja – 22. februara – Centar za građansko obrazovanje (CGO) koristi priliku da ukaže na ozbiljnost problema sa kojima se suočavaju sve žrtve nasilja, a prije svega žene i djeca u porodici, žrtve vršnjačkog nasilja, zatim porodice žrtava ratnih dešavanja, starije osobe, ali i svi drugi koji doživljavaju različite oblike nasilja.

CGO najoštrije osuđuje svaki oblik nasilničkog ponašanja i govora mržnje, kao i sve akcije kojima se jedno lice dovodi u potčinjen položaj. Na žalost, posljednjih godina svjedočimo sve brojnijim fizičkim i verbalnim incidenatima u Crnoj Gori, na koje se i društvo navikava. Brine što takve akte nerijetko tolerišu i institucije, posebno one koje bi trebalo da rade na suzbijanju nasilja. Pored toga, sve češće izostaje i podrška žrtvama koje se suočavaju sa bilo kojim oblikom prekršaja ili kriminaliteta.

Ugrožavanjem pripadnika bilo koje nacije ili vjere, seksualne orjentacije, ili drugačijeg materijalnog statusa, ugrožava se cjelokupno stanovništvo Crne Gore. U tom kontekstu, osobito brine izostanak adekvatne reakcije nadležnih institucija, jer institucionalna pasivnost ne doprinosi potrebnom ublažavanju napetosti i osjećaja nesigurnosti kod građana i građanki. Takođe, zabrinjavajući je rast broja slučajeva nasilja nad ženama i femicida, što iziskuje hitan i sistemski odgovor u pravcu zaštite žena i djevojčica, prevencije nasilja, oštrijem kažnjavanju nasilnika. Osim toga, neophodno je pokazati mnogo veći stepen ozbiljnosti i odgovornosti u akcijama koje se odnose na zadovoljenje pravde za sve žrtve ratova 90tih, kao i u postizanju konkretnih rezultata u kažnjavanju odgovornih za ratne žločine i uspostavljanju pravde i pomirenja u regionu bivše Jugoslavije.

CGO cijeni da institucije moraju pokazati proaktivniji pristup u procesuiranju svih oblika incidenata i nasilnih reakcija kroz adekvatno institucionalno djelovanje. Osim toga, neophodno je vođenje evidencije žrtava, kreiranje baza podataka, uspostavljanje viktimoloških centara, kreiranje programa podrške i samopodrške za one građane i građanke koji su u zoni rizika, ali i uključivanje šire zajednice u sveobuhvatnu podršku žrtvama.

CGO vjeruje da održiv odgovor na probleme sa kojima se suočavaju žrtve nasilja podrazumijeva rad brojnih društvenih aktera, pored onog što je primarna obaveza institucija. Danas građani i građanke imaju veće povjerenje u nevladine organizacije i druge vaninstitucionalne servise nego u rad organa nadležnih za pružanje podrške zrtvama. To treba da bude opomena vlastima i da je krajnje vrijeme da se ojačaju kapaciteti nadležnih institucija koje će pružiti djelotvorniju podršku žrtvama i ojačati njihovo povjerenje, a kako bi se žrtve uključile u krivični postupak i svjedočile. Tako se doprinosi i razvoju kaznene prakse koja je, nekad i zbog neuključivanja žrtve u postupak, preblaga.

CGO je od osnivanja posvećen promociji univerzalnih ljudskih prava i kroz svoje programe kontinuirano radi na obrazovanju građana i građanki o toleranciji i nenasilnim načinima rješavanja sukoba, ali i o mehanizmima zaštite, koji doprinose ostvarivanju pravde za žrtve.

Obilježavanje dana žrtava nasilja pokrenula je, 1989. godine, Nacionalna asocijacija službi za pomoć žrtvama u Švedskoj s ciljem da se posljedice koje žrtve kriminaliteta trpe učine vidljivim široj javnosti i da se društvo podstakne da efikasnije i potpunije zaštiti prava žrtava. Evropski forum službi za pomoć žrtvama donio je 2001. godine odluku da se 22. februar proglasi za Međunarodni dan žrtava.

Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava