Komparativna analiza ekspozea 42, 43. i 44. Vlade Crne Gore koju je sproveo Centar za građansko obrazovanje (CGO), ukazuje na izuzetno nizak nivo prisutnosti pitanja rodne ravnopravnosti. U procentualnom okviru, to je između 0.57% sadržaja u slučaju ekspozea Milojka Spajića, preko 0.88% u ekpozeu Zdravka Krivokapića, do 1.86% koliko je ta tema zastupljena u ekspozeu Dritana Abazovića. Ni praksa razumijevanja značaja rodnih politika nije ohrabrujuća, a bilježi se i značajan pad zastupljenosti žena na najvišem nivou izvršne vlasti.
U ekspozeu Zdravka Krivokapića, kroz nabrajanje prioriteta principa rada te Vlade, navodi se generalna “ravnopravnost svih bez obzira na bilo koju pripadnost ili svojstvo, kao i zalaganje za toleranciju i uvažavanje prava i sloboda drugoga”, bez navođenja roda, a slično se ponavlja u još nekoliko segmenata. “U oblasti osnovnih prava i sloboda, nasilje u porodici, na rodnoj osnovi i nad djecom, ostaje razlog za veliku zabrinutost i treba inicirati hitno rješavanje problema”, specifikuje se na jednom mjestu. Takođe, Krivokapić je obećavao i zalaganje za “socijalnu inkluziju svih građana, kako bi svako bez obzira na etničku pripadnost, vjeru, pol i seksualnu orijentaciju ovu zemlju osjećao kao svoju, jer mi druge nemamo”.
Krivokapićeva Vlada je, do sada, imala najveći broj žena na ministarskom nivou, odnosno 28.5% ili četiri od 14 članova Vlade. Ipak, drugi pomaci u ovoj oblasti se ne identifikuju, a Izvještaj EK za Crnu Goru za 2021. godinu konstatuje da „žene i dalje doživljavaju nejednakost u učestvovanju u političkom i javnom životu, pristupu zapošljavanju i ekonomskim mogućnostima“. U Izvještaju EK za 2022. godinu, koji se djelimično odnosi na ovu Vladu, apostrofira se mizoginija prema ženama, posebno kroz „rast kampanja blaćenja, govora mržnje i instrumentalizacije rodno–zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu”.
“Pitanje rodne ravnopravnosti i jednakosti polova je jedan od prioriteta 43. Vlade Crne Gore”, stojalo je u ekspozu Dritana Abazovića. U cilju “doprinosa osnaživanju svih institucionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost”, predviđeno je bilo i formiranje “Kancelarije za rodnu ravnopravnost, u sklopu Kabineta predsjednika Vlade, kao koordinaciono tijelo za praćenje izvršavanja ciljeva rodno odgovornih politika od strane državnih institucija”. Obećavano je i “više sredstava za zapošljavanje žena, za aktivne mjere zapošljavanja kako bi dugoročna
nezaposlenost i nezaposlenost mladih, žena i ugroženih kategorija društva bile smanjene”. Istaknuto je i da će
Vlada biti “posvećena borbi protiv svih vidova diskriminacije osoba sa invaliditetom, pripadnika LGBTIQ zajednice, žena i djece, manjinskih naroda i manjinskih zajednica, a naročito Roma i Egipćana.”
Abazovićeva Vlada je imala, takođe, četiri ministarke ili 19% žena jer je ta Vlada bila veća. Izvještaj EK za 2022. godinu, koji se u značajnom odnosi i na ovu Vladu, podvlači da „u politici i dalje dominiraju muškarci i primjetno je da raste verbalno zlostavljanje žena u političkom životu, posebno u javnoj sferi, i prema mlađim političarkama.“ To pojačano zaključkom da su „sistemski nedostaci još uvijek tu, a patrijarhalni stavovi i nedovoljan stranački interes su i dalje prepreka aktivnijem uključivanju žena u politiku.“ Izvještaj EK za 2023. godinu bilježi da „trend porasta broja femicida, s nedovoljnim odgovorom od strane vlasti, te slučajevi javno izražene mizoginije, rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad djecom i dalje su ozbiljni razlozi za zabrinutost“.
Ekspoze Milojka Spajića ima najmanji osvrt na pitanje rodne ravnopravnosti i to dosta uopšten. “Imajući na umu činjenicu da su najčešće žrtve porodičnog i rodno zasnovanog nasilja: žene, djeca, djevojke i žene OSI, LGBT, Romkinje i Egipćanke, kao i žene iz ruralnih područja, preduzećemo sve potrebne mjere kako bi se svim žrtvama omogućio pristup specijalizovanim uslugama“, stoji u tom dokumentu. Pored toga, obećane su i “dodatne edukacije koje se odnose na borbu protiv svih oblika diskriminacije i nasilja.”
Vlada Milojka Spajića u poređenju sa prethodne dvije Vlade ima najmanje ministarki – tek četiri među 23 člana Vlade, odnosno 17,39%.
Treba podsjetiti i da je u analizi, u okviru projekta SPINoFACT 7 – Medijski monitoring parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2023. godini sa fokusom na rodnu perspektivu, koju je sproveo CGO uz podršku Vlade SR Njemačke, ukazano je da su pitanja rodne ravnopravnosti u toku posljednje izborne kampanje na svim listama bile ispod svakog minimuma, što se preslikalo i u ekspozeu novoizabranog premijera 44. Vlade.
Osvrt na ove dokumente napravljen je kroz progam CGO-a podržan kroz Core grant regionalni projekat SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Marlena Ivanović, asistentkinja na programima