Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom Međunarodnog dana obrazovanja koji se obilježava 24. januara, podsjeća da decenijama obrazovni sistem ostaje van fokus crnogorskih vlada, koje nijesu demonstrirale političku volju da ovaj važan sektor prioritetno pozicioniraju i kvalitativno osnaže. Ta činjenica se ne mijenja ni nakon smjene ranije višedecenijske vlasti, što podupiru i mnoga neispunjena obećanja data u ekspozeima posljednje tri Vlade za sektor obrazovanja.
Ekspoze Zdravka Krivokapića je načelno obećavao unaprijeđenje kvaliteta u obrazovanju, ali je smještajući obrazovanje u glomazno i nefunkcionalno Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta od početka ukazao na loš pristup te Vlade prema ovom sektoru. Iako apostrofiran “potencijal talenata“, u praksi je dotadašnji Fond za podršku talenatao obesmišljen izmjenom Opšteg zakona o obrazovanju, jer nije utvrđen način raspodjele sredstava i njihove kontrole, čime je ostavljen prostor za manipulaciju i do danas se ne zna koliko je u posljednje tri godine opredijeljeno sredstava iz budžeta za donacije, sponzorstva, legate i dr. u tom Fondu. Dodatno, u ekspozeo je obećana “posvećenost osobama sa invaliditetom i drugim licima sa posebnim obrazovnim potrebama” ali to nije pratilo adekvatno rješavanje problema.
Nadalje, u ekspozeu je obećano da će “pripremiti i realizovati aktivnosti za poboljšanje kompetencija nastavnika angažovanih na svim nivoima obrazovanja – od predškolskog do univerzitetskog – imajući kao osnovu za ovu aktivnost standarde nastavničke profesije,” što je izostalo. Takođe, Krivokapićev stav iz ekspozea da “samo onaj koji ima znanje, danas moze biti verifikovan na tržistu i vrednovan, bez obzira da li je u Crnoj Gori ili bilo gdje izvan nje” demantuju zapisnici prosvjetnih inspektora iz perioda njegovog mandata. U ovom periodu, svjedočili smo i nezabilježenom talasu nezakonitog otpuštanja rukovodioca obrazovnih ustanova, a zaboravljena je i najavljena reforma obrazovnog sistema u smislu stavljanja fokusa na kritičko i stvaralačko mišljenje.
Krivokapićev ekspoze je obećao “depolitizaciju i vracanje autonomije Univerzitetu Crne Gore“, a u praksi je samo izvršena zamjena političkih aktera kroz rukovodstvo, prije svega Upravnog odbora a što je direktnu refleksiju imalo i na izbor podobnog rektora, pa UCG ostaje još daleko od autonomije. Nije napravljena ni najavljena izmjena Zakona o visokom obrazovanju niti Statuta UCG, ali su enormno povećane zarade na UCG.
Ekspoze Dritana Abazovića donio je obećanja o nekim realnijim aktivnostima u obrazovnom sistemu. Tako je 43. Vlada zadovoljila kvanitativno obećanje da “rukovođenje ustanovama obrazovanja pripadne školskim/upravnim odborima”, što ranije nije bio slučaj. No, ostala su neispunjena važna obećanja o “meritornosti i transparentnosti u izboru direktora i upravljačkih struktura obrazovnih institucija” imajući u vidu način postavljenja predstavnika Ministarstva prosvjete u školskim odborima, a koje je ministar imenovao uglavnom po političkoj, vjerskoj podobnosti ili nekom drugom partikularnom interesu. Time se direktno vrši politički uticaj u školskim odborima pri imenovanju i razriješanju direktora, a što je za posljedicu imalo dalje urušavanje obrazovnog sistema i odnosa unutar nastavničkog kadra.
Urađena je obećana “Analiza sektora obrazovanja 2015 – 2020. godina”, uz podršku UNICEF-a, koja je otkrila poraznu sliku stanja u sektoru obrazovanja, ali je nije pratio hitan i prioritetan višegodišnji plan za sektor obrazovanja, što je bilo obećano ekspozeom. Izostalo je i “snažno investiranje u školsku infrastrukturu“, iako je rješavanje tih infrastrukturnih pitanja jedno od najurgentijih, uz povećanje neophodnog nastavnog kadra, naročito onog deficitarnog zanimanja. Vlada Abazovića nije uspostavila ni međuinstitucionalnu saradnju sa inspekcijskim službama i često se oglušavala o prijedloge za razriješenje pojedinih rukovodilaca javnih ustanova obrazovanja i vaspitanja upućene ministru prosvjete od strane Uprave za inspekcijske poslove.
Dodatno, obećanje da će ta Vlada “nastojati da targetira najveće izazove u ovoj oblasti, a kroz strateško planiranje nastojaće da jača funkcionalnost obrazovnog sistema. Sistem zasnovan na znanju, stručnosti I funkcionalnosti…” nisu pratili nikakvi mehanizmi mehanizme provjere znanja prema kadru koji je stekao diplome na kontroverznim privatnim ustanovama obrazovanja u regionu, a mediji su često izvještavali o nastavnicima koji su predavali bez adekvatne stručne spreme ali uz političku zaštitu.
Uspostavljanje obećane “dobre prakse iz domena inkluzivnog obrazovanja, naročito za djecu sa smetnjama u razvoju i djecu iz romske populacije, biti nastavljene i unaprijeđene, kako bi obrazovanje bilo jednako dostupno svakom djetetu”, nije realizovano.
Ekspoze Milojka Spajića preuzima dijelove iz “Analiza sektora obrazovanja 2015 – 2020. godina“, što prate ambiciozni opšti dugoročni ciljevi sa obećanjem stabilne politike unapređenja i poboljšanja učinaka prethodnih vlasti, ali bez jasnih aktivnosti i indikatora učinka. Uz lošu infrastrukturu i nekapacitiran kadar teško se može ostvariti ekspozeom zacrtani cilj 44. Vlade “da u narednom periodu izgrade moderan, efikasan i inkluzivan obrazovni sistem“, a ne pominje se niti jedan od mehanizama za postizanje tog kompleksnog cilja. Nema riječi ni o rastućem problemu vršnjačkog nasilja u javnim ustanovama obrazovanja niti modelima za suzbijanje istoga.
Spajić je u ekspozeu obećao i da će “afirmisati napredovanje i usavršavanje nastavnog kadra, uz konstantnu brigu o ekonomskom i socijalnom položaju prosvjetnih radnika, čime će se vratiti dostojanstvo nastavničkom pozivu i motivisati najkvalitetniji mladi ljudi, da se za njega opredijele“. No, prvi koraci Vlade, koji uključuju obustavljeno povećanje zarada u prosvjeti predviđeno Granskim kolektivnim ugovorom, koje je trebalo planirati Budžetom za 2024. godinu, poništavaju to obećanje.
Osvrt na ove dokumente napravljen je kroz progam CGO-a podržan kroz Core grant regionalni projekat SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica