Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da je usvajanje izmjena i dopuna seta zakona o obrazovanju na sjednici Vlade, bez javne rasprave o velikom broju istih, i sa izmjenama koje prethodno nijesu objavljene na sajtu Ministarstva prosvjete, nedopustivo i neprofesionalno. Dodatno, ovo otvara i pitanje nepoštovanja propisa koji uređuju način i postupak donošenja izmjena i dopuna zakona.
Naime, radi se o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji, Zakona o stručnom obrazovanju, Zakona o osnovnom obrazovanju, Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju i novom Prijedlogu zakona o visokom obrazovanju. Javnosti nije pružena mogućnost da budu obaviješteni o kakvim se to izmjenama i dopunama navedenih zakona radi a samim tim, izuzev u ograničenom obimu za Prijedlog zakon o visokom obrazovanju, ni šansa da putem javne rasprave doprinesu poboljšanju navedenog seta zakona koji su od nesumnjivog javnog interesa.
Iako je Crna Gora privremeno zatvorila poglavlje 26 – Obrazovanje i kultura, sama situacija u obrazovanju se nije nimalo unaprijedila od otvaranja pregovora. Ta situacija je zabrinjavajuća i umjesto da se upravo kroz zakonski okvir interveniše kako bi se stvorili uslovi da se naš obrazovni sistem dovede do respektabilnog nivoa primijenjena je potpuno suprotna praksa: preko noći se na krajnje netransparentan način uvode «lakonska» rješenja koja nijesu dobro ni privremeno a kamoli dugoročno rješenje, čime se dodatno pravi šteta sistemu koji bi trebao biti jedan od stubova razvoja crnogorskog društva. Takođe, čini se da crnogorske vlasti zaboravljaju da do kraja cjelokupnog pregovaračkog procesa nijedno poglavlje nije zauvijek zatvoreno, odnosno da i privremeno zatvorena poglavlja predstavljaju predmet monitoringa i da se ukoliko stvari u datoj oblasti počnu ići unazad uvijek mogu ponovo otvoriti. Ukratko, ovakvo neodgovorno postupanje Ministarstva prosvjete može biti loša poruka i za proces evropskih integracija, odnosno retoričku posvećenost vlasti ovom procesu.
Dodatno, zakonska rješenje koja su usvojena na vladi vode daljem urušavanju ionako upitnog kvalitetu obrazovnog sistema. Eklatantan primjer takvog lošeg zakonskog rješenja leži i u normi da se kvalitet visokog obrazovanja ocjenjenjuje samo kroz evaluaciju i samoevaluaciju, koje uvodi kontraverzni Prijedlog zakona o visokom obrazovanju. Tekst tog zakona je, inače, nekonzistentan, štur, predviđa široke norme, odnosno postupke i pravila upisa i studiranja, kao i načine sprovođenja određenih radnji, koje norme se uređuju posebnim aktima tj. statutima obrazovnih ustanova. Predlagač želi ukinuti nezavisnost Savjeta za visoko obrazovanje, organa koji vrši akreditaciju i reakreditaciju i zahtijeva angažovanje inostranih privatnih agencija koje vrše akreditaciju i reakreditaciju što nije suštinski povoljno ni crnogorske univerzitete. Umjesto da Savjet za visoko obrazovanje imenuje Skupština i na taj kreira nezavisno tijelo, predlagač imenovanje Savjeta, kao i kriterijume za upis studenata u prvu godinu studija povjerava Vladi čime iznova ugrožava autonomiju univerziteta. Dozvoliti mogućnost inostranoj agenciji koja ima licencu da vrši akreditaciju i reakreditaciju po sopstvenom izboru u okviru svoga budžeta u Crnoj Gori nije ništa drugo nego otvaranje mogućnosti za različite nekontrolisane radnje kojima bi se privatni fakulteti ili univerziteti lakše akreditovali, bez obzira na realnu ispunjenost kriterijuma.
Zbog sistemski pravno-normativnog postavljanja i uređenja teksta Zakona o visokom obrazovanju neophodno je bilo prvenstveno da radna grupa ima dominantno članove koji su pravnici. Takođe, morala je biti ispoštovana i primijenjena Uredba o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u pripremi zakona, pa bi smo tokom javne rasprave o predloženom tekstu, koju smo imali u Podgorici 17.05.2013. mogli svojim prijedlozima i sugestijama doprinijeti kvalitetu radne verzije Nacrta da je isti bio javno dostupan odnosno da je bio objavljen u jednom od štampanih medija. CGO je i ranije naglašavao da predloženi tekst, bez ispoštovane Uredbe treba povući iz procedure, što se na žalost nije dogodilo, jer je isti ove sedmice usvojen na sjednici Vlade.
CGO je na istom stanovišu što se tiče lošeg norminanja odredbi koje se odnose na besplatne udžbenike, s obzirom da se godinama zalažemo da za osnovno školavanje ovi udžbenici budu besplatni, a imajući u vidu lošu ekonomsku situaciju u kojoj se značajan broj naših građana i građanki nalazi, ovo je moralo biti drugačije riješeno.
Na kraju, sve ovo otvara i pitanje motiva koji pokreću da se kroz jedan, za značaj zakona, brz i krajnje netransparentan način, bez istinskog uključenja javnosti, ali i potpunog ignorisanja i jednog ograničenog broja primjedbi zainteresovane javnosti koja je uložila priličan napor da pokuša u ovim okolnostima djelovati na predložene tekstove, žuri sa usvajanjem takvih tekstova.
CGO poziva poslanike i poslanice Skupštine Crne Gore da ne usvajaju ove zakone bez ozbiljnih intervencija ili da ih u cjelosti vrate kako bi isti bili predmet kvalitetne javne rasprave i uključenje primjedbi i sugestija zainteresovane javnosti u skladu sa javnim interesom.
Snežana Kaluđerović, koordinatorka programa