Raduje nas što je konačno u crnogorskim medijima otvorena priča o radu Savjeta za zaštitu od diskriminacije. Kao članovi/ce Savjeta koristimo i ovu priliku da doprinesemo ustanovljavanju jasnih procedura rada tog tijela, njegove transparentnosti, neselektivnosti u razmatranju tema i inicijativa, kao i dosljednoj osudi svih brojnih oblika diskriminacije koju naši građani i građanke trpe. Na žalost, nama je taj prostor, posebno u posljednjih pola godine u samom Savjetu sužen i najčešće ostajemo usamljeni u tim naporima, ali postajemo i mete žestokih napada koji su orkestrirani upravo nakon tih sjednica i za koje vjerujemo da inspiraciju imaju u našim principijelnim zalaganjima na sjednicama Savjeta.
Postaje sve jasnije da ovaj Savjet predstavlja opterećenje za Vladu Mila Đukanovića i njega lično, a dominantno zbog činjenice da mi odbijamo da na tim sjednicama klimamo glavom na izvještaje i informacije koje nam se podnose, ili da dižemo ruku za unaprijed pripremljene zaključke koji su takvi da se svako ko ih pročita može zapitati: što će Crnoj Gori Savjet za zaštitu od diskriminacije kad diskriminacije po tim izvještajima i informacijama i nema?
Koliko su članovi Savjeta iz Vlade “privrženi” njegovoj afirmaciji ilustrativno govori i nedavno održani okrugli sto “Ljudska prava i zaštita od diskriminacije u Izvještaju EK o napretku Crne Gore za 2013”. Taj događaj bio je dio Programa rada Savjeta za 2013, ali tada nije održan pa ga je trebalo “odraditi” u januaru kako bi se našao kao “štrikirana” obaveza u godišnjem izvještaju o radu za 2013. O njegovom datumu, programu, učesnicima, mjestu itd. nijesu odlučivali članovi Savjeta na redovnoj sjednici. Na samom okruglom stolu se nije pojavio ni predsjednik Savjeta Milo Đukanović, kao ni članovi – ministri (Duško Marković, Slavoljub Stijepović, Predrag Bošković, Miodrag Radunović), izuzev Suada Numanovića koji je bio prisutan samo da otvori skup i sasluša izlaganja dva ambasadora koja su takođe govorila na otvaranju. Nakon toga je imao važnija posla. Kao i premijer. Kao i ostali ministri. Ostao je državni namještenik Jovan Kojičić, koji je u svojstu savjetnika premijera i sekretara Savjeta bio najviši nivo vladine reprezentacije.
Kada je riječ o transparentnosti rada Savjeta, ovo je prvi događaj od osnivanja Savjeta (proljeće 2012.) na kojem su javnosti trebali biti predstavljeni njegovi učinci. Očito iza tih učinaka članovi Vlade nijesu mogli ili smjeli lično stati niti su željeli da direktno razgovaraju sa mnogima koji su imali možda za njih neprijatna pitanja. S obzirom da smo upravo nas dvoje predložili svojevremeno održavanje ovakvog skupa sa namjerom da to bude vid predstavljanja Savjeta javnosti makar jednom godišnje u punom kapacitetu, to nam daje i za pravo da kažemo javno da cilj njegovog održavanja nije ispunjen. Skup se zbog izostanka praktično svih članova Vlade, izuzev državnog namještenika Kojičića, i njegove neodgovorne moderacije zbog kojeg se sve odužilo do mjere da su mnogi gubili strpljenje i interesovanje, uz uskraćivanje prava predstavnicima NVO da se otvori diskusija (pod neodrživim opravdanjem da se remeti program, koji je sam već ranije poremetio!) pretvorio u svoju suprotnost. Predstavnici NVO su izašli iz protesta prema svojevrsnoj diskriminaciji koja se odvijala na samom skupu, a koja je i nastavak sve izraženije klime u Vladi da se podstiče diskreditacija i urušavanje ugleda dijela NVO sektora koji se percipira kao nepodoban. Napuštanje skupa bio je legitiman čin koji je ispunio svrhu –javnost sada zna da u Savjetu nije sve onako ružičasto kako su neki namještenici i članovi Savjeta pokušali da predstave na tom promotivnom skupu umjesto da su otvorili prostor za sadržajnu diskusiju.
Da za netransparentnost rada Savjeta odgovornost leži upravo u samoj Vladi, ukazuje i činjenica da je informacije o istom teško naći na sajtu Vlade, izuzev šturih saopštenja nakon sjednica. Jedino mjesto gdje se nalaze usvojeni zapisnici (do danas) sa ranije održanih sjednica Savjeta je sajt CGO-a https://cgo-cce.org/programi/ljudska-prava/ljudska-prava-relevantni-dokumenti/#.UuZBKhaCrfY. Ti zapisnici su vrijedno svjedočanstvo o tome kakve je ko stavove zastupao, kao i koje su većine odbijale sve naše inicijative ili prijedloge o gostima koji bi mogli doprinijeti kvalitetu rasprave.
Statistika tema kojima se Savjet bavio jasno ukazuje na favorizovanje jednog oblika diskriminacije – prema LGBT osobama. Iako smo mi jedni od prepoznatljivih inicijatora da se prava LGBT osoba aktuelizuju u Crnoj Gori, nikada nećemo pristati da se radom na unaprijeđenju tih prava zataškaju problemi u zaštiti ljudskih prava i sloboda brojnih ranjivih grupa, poput lica sa invaliditetom, žena, Roma, mladih, žrtava političke diskriminacije, bivših ovisnika od narkotika, itd. Očigledno je da bi otvaranje nekih od ovih tema ili obrada pojedinačnih slučajeva direktno ukazivala na odgovornost članova Vlade, pa možda i nekih članova Savjeta.
Prohodnost inicijativa od strane NVO sektora je gotovo zanemarljiva a posebno od sjednice iz juna 2013, koja je na naše insistiranje bila posvećena političkoj diskriminaciji. Sve ono što su članovi Savjeta tada odbacivali od naše argumentacije, srećom uvažila je Evropska komisija, pa je afera “Snimak” i dalje pitanje o kojem će se pričati. Savjet nije imao sluha da razmatra brojna druga pitanja, poput slobode izražavanja i diskriminacije kritički orijentisanih medija koji trpe kontinuiran pritisak i eskalaciju nasilja protiv njih, na koje je možda upravo Savjet mogao preventivno djelovati.
Dodatno, ovih dana saznajemo od kolega za neke od inicijativa koje su bile uredno zavedene kod sekretara Savjeta a koje članovi Savjeta nikad nijesu dobili, čime je i prema njima počinjena diskriminacija.
Takođe, nikada Savjet nije odlučio da se ne određuje o pojedinačnim slučajevima, iako se to u javnosti želi tako predstaviti. Tim prije, što su Savjetu podnošeni slučajevi na osnovu kojih zaključci Savjeta treba da budu dalje smjernice za postupanje mnogih državnih organa. Ali, onda kada su se ti slučajevi odnosno žalbe počeli odnositi na najviše vladine zvaničnike primijenjen je pristup grubog preglasavanja radi ignorisanja ovih legitimnih inicijativa. Žao nam je što se toj glasačkoj većini pridružio i jedan broj predstavnika civilnog društva.
Mi ostajemo otvoreni za dalja pojašnjenja o dosadašnjim učincima rada Savjeta na bazi argumenata i nadamo se da će ova javna rasprava pomoći da se Savjet počne baviti svojim poslom uz puno uvažavanje svih različitih mišljenja ili da se konstatuje da prestaje potreba za njegovim postojanjem. U tom dijelu, mi ćemo ponovo inicirati da se organizuje okrugli sto na kojem bi se pojavili svi članovi/ce Savjeta i u jednoj otvorenoj diskusiji razgovarali o primjeni zakonskog okvira o spriječavanju diskriminacije u Crnoj Gori, učinkovitosti postojećih mehanizama, realnim izazovima sa kojima se Crna Gora u borbi protiv diskriminacije susreće i doprinosu Savjeta toj borbi.
Članovi/ce Savjeta za zaštitu od diskriminacije
Daliborka Uljarević Milan Šaranović
Izvršna direktorka CGO-a Generalni direktor Centra za antidiskriminaciju EKVISTA