Omladinska grupa Centra za građansko obrazovanje (OGCGO) koristi priliku da uoči Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama pozove nadležne institucije da razmotre rezultate primjene zakona i protokola koji uređuju oblast nasilja u porodici i Strategije zaštite od nasilja u porodici 2011-2015 i preduzme hitne mjere kako bi se obezbijedila njihova efikasna primjena u praksi, a nasilje nad ženama izmjestilo iz grupe najčešćih oblika kršenja ljudskih prava.
Podaci UN-a ukazuju da je 40% žena u svijetu prebijeno, prisiljeno na seksualni odnos ili je doživjelo neki vid zlostavljanja, a nasilnik je najčešće muškarac iz bliskog okruženja. Nasilje nad ženama rašireno je širom svijeta i ne poznaje državne granice, rasu, klasu, kulturu, tradiciju ili religiju. I istraživanja u Crnoj Gori ukazuju da su žene dominantno prisutne među žrtvama nasilja.
Donosioci odluka u Crnoj Gori nijesu dovoljno senzibilisani da kroz svoje djelovanje zastupaju ženska prava i djelotvornu borbu protiv nasilja nad ženama, što konstatuje i posljednji Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore. Diskriminacija na osnovu pola, mizoginija i omalovažavanje napora ka unaprijeđenju prava žena i postizanju rodne ravnopravnosti, čvrsto su utemeljeni u patrijarhalnom i tradicionalističkom odnosu prema ženi koji se teško mijenja i pored solidnog zakonodovnog okvira. Dodatno, sve češće smo svejedoci kampanja kojima pojedini mediji na najbrutalniji način pokušavaju urušiti ugled i dostojanstvo žena koje djeluju u javnom prostoru, gazeći sve etičke standarde u novinarstvu, a sa očitom namjerom da se omalovaži javni angažman i degradiraju žene i njihova dostignuća u profesionalnoj sferi, ali i kao ličnosti.
Rezultat toga je i činjenica da je, po istraživanjima, više od 70% ispitanika saglasno sa tvrdnjom da je osnovna uloga žene u društvu da bude dobra supruga i majka, a svaki četvrti ispitanik (muškarac) izjavljuje da je nasilje prema ženi opravdano u pojedinim situacijama, kao i da je za nasilje koje joj se dešava kriva žena jer nije u stanju da napusti nasilnika ili ga je izazvala svojim ponašanjem. To kreira društvenu klimu u kojoj je i nasilje nad ženom prihvatljivo, dok donosioci odluka nevoljno podržavaju napore civilnog društva, a prije svega ženskih organizacija, da se ovo promijeni. Blagom kaznenom politikom u slučajevima nasilja u porodici, koja je naša praksa, šalje se loša poruka da je ovo nasilje legitimno i društveno prihvatljivo. Zabrinjava i činjenica da se krivične prijave često odbacuju zbog nedostatka dokaza, a žrtve zbog nepovjerenja prema institucijama i straha rijetko same prijavljuju nasilje. One žene koje su preživjele nasilje ne dobijaju odgovarajuću psihosocijalnu podršku i pravnu pomoć u institucijama socijalne i zdravstvene zaštite, kao ni njihova djeca koja često zajedno sa njima prolaze kroz pakao porodičnog nasilja.
Omladinska grupa CGO-a cijeni da se moraju uložiti veći napori da se stvore uslovi za uspostavljanje novih mehanizama podrške za žene žrtve nasilja, efikasniju saradnju institucija i nevladinog sektora koji se bavi pitanjem nasilja nad ženama radi održivosti programa usmjerenih na podizanje svijesti građana/ki o problemu žena žrtava nasilja, ali i o pravima žena uopšte. Crna Gora je potpisnica Konvencije Savjeta Evrope o spriječavanju i suzbijanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija), koji je prvi pravno obavezujući međunarodni dokument koji pruža sveobuhvatnu zaštitu žena od nasilja i nasilja u porodici. Stoga bi obezbjeđivanje njene neposredne primjene u praksi bilo od velike važnosti za rješavanje ovog problema u našem društvu, što bi naročito unaprijedilo imidž Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Ujedinjene nacije su 1999. zvanično prepoznale 25. novembar kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Miloš Knežević,
Koordinator Omladinske grupe CGO-a