Centar za građansko obrazovanje (CGO) je blagovremeno obavijestio rukovodstvo Univerziteta Crne Gore (UCG) o spornostima potvđivanja Velimira Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta. Na žalost, ni poslije više od mjesec dana, rukovodstvo UCG nije učinilo napor da ispoštuje, prije svega, sopstveni Etički kodeks a ni zakonske mogućnosti koje su primjenljive na ovaj slučaj. CGO je, u više navrata, dopunjavao ovu inicijativu, a javnost je nedavno bila u prilici da se detaljno informise o jednom aspektu kontraverzi koje prate Rakočevića i koje zahtijevaju posvećen i odgovoran pristup rukovodstva UCG, ali i čitave akademske zajednice.
Zabrinjavajuće je da nemamo reakciju akademske zajednice, jer borba protiv korupcije u visokom obrazovanju će početi da daje suštinske efekte tek kad se na samim univerzitetima nađu ljudi spremni da preduzmu hrabre korake u otvaranju opasnih tema. Crnogorskom, kao i svakom društvu, su potrebni profesori sa slobodnim duhom koji čvrsto stoje u odbrani građanskih načela i profesionalne etike. Samo takav profesor može naučiti studenta što je to: akademska čestitost, građanska hrabrost i pravda. Antipod ovom su profesori koji su i sami ucijenjeni ili spremni da pognu glavu i da žmure na vidljive anomalije, a sve kako bi sačuvali svoje interesne pozicije.
Javno se odrediti o slučaju Rakočević danas predstavlja test na kojem će akademska zajednica u Crnoj Gori pokazati ima li integritet i kredibilitet ili je politički i na druge načine ucijenjena. Naime, svi oni koji sada ćute o ovom slučaju praktično saučestvuju u gaženju akademske etike i ugleda UCG i fakultetskih jedinica kojima pripadaju.
Ovo se, primarno, odnosi na svakog pojedinačnog profesora sa Pravnog fakulteta, koji bi morali da znaju da je pravda spora ali dostižna i da oni svojim primjerom treba da pokažu da se za nju treba dosljedno boriti. Upravo zapošljeni na Pravnom fakultetu znaju da je priča o udžbeniku “Kriminologija” samo “vrh ledenog brijega” ovog i vezanih slučajeva, i stoga je njihova upornost u ćutanju posebno društveno opasna. To su ljudi koji školuju buduće tužioce, sudije, ali i pripadnike policijskih snaga i donosioce odluka u brojnim državnim organima. Kakav imaju integritet da uđu u amfitetar oni koji ne poštuju osnovne etičke principe ne samo akademske zajednice nego i pravne struke? Kakvu poruku oni šalju budućim kadrovima države Crne Gore? I sa kojim kredibilitetom oni mogu izaći u javnost da daju mišljenje o bilo kojem pitanju ako prikrivaju nedjela u svojoj kući?
CGO svoja reagovanja zasniva na zakonu i aktima Univerziteta Crne Gore, koji se, na žalost, na samom UCG ne čitaju i ne poštuju. Podsjećanja radi, Eticki kodeks UCG u odjeljku “Moralna i profesionalna načela”, član 1, stav 7 propisuje “Pripadnici univerzitetske zajednice imaju pravo i dužnost da ukažu na teže slučajeve naučnog nepoštenja svojih kolega”, dok u stavu 9 stoji “Akademsko osoblje se ponaša po načelima akademske slobode, etičke i intelektualne odgovornosti, njeguje vrijednosti raznovrsnosti mišljenja, sistematske sumnje i lične inicijative”.
Činjenica da je Etički kodeks zaboravljen dokument na UCG jeste poražavajuća, ali CGO će nastaviti da ukazuje na identifikovane devijacije u nadi da će to ohrabriti barem neke pripadnike akademske zajednice da se ponašaju u skladu sa tim dokumentom i poštuju njegove odredbe, nezavisno od toga što im to može ugroziti lične interese, jer cijenimo da je interes države Crne Gore da ima kvalitetan državni univerzitet.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka