Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru projekta Obrazovanjem za ljudska prava! koji je podržala Komisija za dodjelu dijela prihoda od igara na sreću, organizovao je danas konferenciju Kako do djelotvornog obrazovanja za ljudska prava – dileme i rješenja.
Konferenciju je otvorila Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a uz osvrt o značaju obrazovanja za razvoj kulture ljudskih prava i aktivnog građanstva. Ona je ocijenila da «nema stvarnih iskoraka niti održivog demokratskog razvoja ni u jednom društvu bez aktivnog, svjesnog i politički obrazovanog građanina. Građanina koji zna kako društvu u kojem živi i stvara funkcioniše, koja su njegova prava i obaveze, i kako da svojim aktivizmom učestvuje na oblikovanje društvenih promjena.»
Prof. dr Radovan Radonjić, akademik, podsjetio je na Platona koji je razliku između čovjeka i države vidio samo u obimu. „Kakav je čovjek, takva je i država. Zapitajmo se svako za sebe što mi to unosimo u državu od koje tražimo da smo zaštićeni, i s pravom tražimo od nje zaštitu i pomoć onda kada nam je potrebna. Mislim da smo na tom polju svi veoma slabi. Moramo više promišljati kako da konstituišemo državu po mjeri standarda društava kojih ćemo se svi pridržavati a do takve države vodi dug i veoma ozbiljan put“, naglasio je Radonjić. On je podsjetio i na problem nedovoljne društvene odgovornosti: „Svako od nas bi želio bi da ima svoj pravac, ali niko od nas neće da preuzme odgovornost za pravac kormila puta kojim se kreće. U borbi za najviše i najbitnije ciljeve mi možemo biti često nedostojni i ulagivači.“ Radonjić je ukazao i da je srž mnogih naših problema koliko u obrazovnom sistemu toliko i u prožimajućim interesima, i podvukao značaj obrazovanja za demokratsko građanstvo.
Tokom prvog panela Građansko obrazovanje u Crnoj Gori – dometi i ograničenja formalnog kurikuluma, obrazovanje za ljudska prava i aktivno građanstvo na univerzitetima, potrebe učenika, Vidosava Kašćelan, predstavnica Zavoda za školstvo Crne Gore, podsjetila je da su Zavod i CGO dosta radili na uvođenju građanskog obrazovanja u formalni obrazovni sistem: „ Dobro smo trasirali taj put sa težnjom da građansko vaspitanje i obrazovanje bude jedan princip u nastavi, nešto što nije samo predmet, koji se tiče svih nastavnika i da na ovaj način škola bude oblik demokratske zajednice“.
„Obrazovni sistem je mjesto gdje treba tražiti rješenja, gdje se nastavnici zaista trude da učenici budu aktivni učesnici. Nismo pravili hiperprodukciju kadra nastavnika koji će predavati ove predmete, već smo pratili kvalitet i senzibilitet“, podvukla je Kašćelan. Objašnjavajući najavljene promjene koje se odnose na poziciju predmata Građansko vaspitanje, Kašćelan je navela: „Ministarstvo prosvjete ima težnju da rastereti djecu velikog broja časova a da predmet GO dobije status izbornog. Bez obzira na status ovih predmeta, ova tema mora da živi“, zaključila je Kašćelan.
Prof. dr Bojka Đukanović, nacionalna koordinatorka obrazovanja za ljudska prava i aktivno građanstvo Savjeta Evrope, ocijenila je da demokratija nije statičan fenomen i da obrazovni sistem ne mora biti jedina veza sa obrazovanjem, već da postoje kvalitetne NVO koje doprinose širenju kulture demokratskih vrijednosti, kao i da se u na nivou Savjeta Evrope pokreću brojni programi, a da Crna Gora predstavlja pozitivan primjer države koja realizuje zadatak demokratizacije obrazovnog sistema.
„Obrazovanje za demokratsko građanstvo bi trebalo da bude i predmet i program, ali mi nemamo podršku na najvišem nivou. Univerzitet nije dao svoju podršku, na njemu nemamo niti ovaj predmet niti specijalizaciju, pa dolazimo do situacije da vi predajete program za koji nemate licencu. Stoga obrazovanje za demokratsko građastvo nema čvrsti osnov, kako sa fakulteta nije izašao nastavni kadar koji će biti model i oličenje onoga što treba da prenese učenicima “, istakla je ona.
Prema njenim riječima, u ovoj oblasti postoje dva vezana problema, a to su odnos teorije i prakse i ocjenjivanje u okviru predmeta GO: „Mnogo je važniji metod nego teorija, kako prenijeti neka znanja koja su usmjerena na učenje određenih vrijednosti, a ne samo memorisanje teorije. Dodatno, postavlja se pitanje kako procijeniti da li je student usvojio model uzornog građanina, možemo li procijeniti da li je neko demokrata ili ne po onome šta je memorisao ili ne“.
Amina Niković, polaznica Škole ljudskih prava CGO-a i studentkinja UDG, je podijelila svoje iskustvo u izučavanju predmeta GV i GO i istakla neadekvatan način izučavanja kao veliki problem, jer tokom formalnog školovanja ne postoji razgovor o društveno bitnim temama već memorisanje velikog broja činjenica, koje su neprimjenjive van učionice. „Za razliku od iskustva iz Crne Gore, iskustvo koje sam stekla u SAD-u je puno motivisanja da se razgovara, gdje vas ohrabruju da date svoje mišljenje, gdje, za razliku od Crne Gore, nema ograničenja“, dodala je ona. „Mišljenja sam da se situacija od prije tri godine, kada sam ja izučavala ove predmete i ova danas ne razlikuju puno. Ima promjena, veća je sloboda izražavanja, ali je opet ograničena od strane osobe koja predstavlja autoritet u određenoj ustanovi u odnosu na učenike. Formirani kurikulum će nas i dalje ograničavati sve dok se u formalno obrazovanje ne uvede bar djelić neformalnog načina obrazovanja“, zaključila je Niković.
Biljana Maslovarić, izvršna direktorka Pedagoškog centra Crne Gore je otvorila panel Uloga škole u razvoju vrline, vrijednosti i vještine učenika, evaluacija postignuća građanskog vaspitanja i obrazovanja i značaj neformalnog obrazovanja za inkluzivno društvo i naglasila da je situacija po društvo dramatično ozbiljna i da se ne može pričati o obrazovanju, o ljudskim pravima a da se malo ne dotakne demokratija. „Nemamo prava da budemo indiferentni, da se priča u rukavicama. Jedini lijek za ovo stanje koje imamo je istina. Ona je i uloga svakog čovjeka koji radi u obrazovanju, jer kakvo vam je društvo takvo vam je i obrazovanje“, istakla je ona. Prema njenim riječima, mora postojati obaveza pružanja mladim ljudima znanja i vještina, koje će im pomoći da nađu svoje mjesto. „Znanje nije samo kvantum i ograničenje jednog pojma, već mora imati primjenu u svojoj suštini. Kvalitet obrazovanja zavisi od interakcije u učioici. Moramo imati obavezu da od trenutka ulaska u učionicu živimo i primjenjujemo ljudska prava i demokratiju “, ocijenila je Maslovarić.
„Stavovi odraslih ljudi determiišu stavove mladih. Koliko imamo obrazovane nastavnike, toliko su mladi ljudi odraz njih. Škola nije samo jedno mjesto gdje se formira demokratičnost, ona je odraz ukupne slike. Ona mora da kreira ambijent gdje je svakom učeniku prijatno, kao što je neophodno uspostaviti unutrašnju kontrolu i koncept cjeloživotnog učenja“, zaključila je ona.
Snježana Bošković, nastavnica u OŠ «Olga Golović» iz Nikšića, istakla je da je najbitnije postaviti pitanje šta je čovjek i šta želimo da napravimo od učenika. „Građansko vaspitanje je zamišljeno kao dobar predmet, a obuke za nastavnike su bile sjajne. Građansko vaspitanje je pružalo osnovu da se uči timski rad, prilika da se usmjere mladi ljudi da postanu čovjek, da se uče vrlinama kojima treba da ih nauči školski sistem“. Ona je ocijenila da jedini cilj obrazovanja treba da bude da svi mladi ljudi budu posebni i da budemo ponosni na to.
Marina Vujačić, izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, kazala je da svoju odgovornost vidi u tome da ne propušta priliku da govori u ime onih koji nemaju mogućnost da govore. „Moja je odgovornost da tražim prava i da javno govorim o njima. Odgovornost i obaveze posmatram kao sučavanje sa posljedicama. Možda je najbolji odgovor da ćemo imati ispunjen cilj panela kada ne budemo morali da čestitamo nijednoj marginalizovanoj grupi neki poseban dan. Veoma je diskutabilno to što promjene u ovoj oblasti teku sporo, ukoliko formalno obrazovanje teče brzo, kao i sam život, gdje možemo zaključiti samo da smo u velikom problemu“, istakla je ona.
Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora Queer Montenegro, osvrnuo se na pitanje pilot uniformisanja učenika u jednoj od škola u Crnoj Gori i nespremnosti državnog obrazovnog sistema da u obrazovanje ljudskim pravima uđu i naučno zasnovane činjenice o LGBT osobama naglasivši da se saradnja svodi na povremeno dozvoljavanje da se edukacija vrši kroz radionice koje imaju tematiku LGBT prava sa učenicima. „90% nasilja nad LGBT osobama čine mladi ljudi, što je dodatan razlog za potrebu za uključivanje u ovu priču na drugačiji način nego što je ona sada“, istakao je on.
Poslednji panel Odgovornost i uloga institucija, medija i kulture u afirmaciji ljudskih prava i podsticanju društvenog aktivizma mladih, otvorila je Olivera Vukadinović, v.d. direktorka TVCG koja je podsjetila da prema podacima UN u svijetu najveći broj mladih ljudi živi u zemljama u razvoju, i postoji tedencija da se ovaj broj uvećava, u čemu veliku ulogu imaju mediji i širenje informacija. „Društvene mreže i mediji moraju da se umrežavaju i da pomognu mladim ljudima da riješe probleme koje imaju. Društvene mreže jesu novi medij, ali bi naročito javni i lokalni emiteri morali da daju mladim ljudima prostor na kojem će pokazati svoju kreativnost i baviti se temama koje ih interesuju“ . Ona je dodala da i mladi svojim aktivizmom moraju animirati medije da prate teme koje ih interesuju, ali da odgovornost nije samo na njima: „Svi nosimo dio odgovornosti. Ukoliko im mediji šalju šarenu sliku kako uspijevaju oni koji nemaju ni obrazovanje ni zalaganje, još ukoliko ste član partije, po pravilu one vladajuće, ne možemo ih kriviti ukoliko oni zažele jedan dio toga. Ono što ja smatram bitnim je da se prave vrijednosti pa i aktivizam uče od samog rođenja. Kad budemo promovisali prave vrijednosti, to će dovesti do toga da ih i mladi usvoje“.
Vasko Raičević, koordinator u NVO ATAK, istakao je da je obrazovanje i dalje u „okoštalim strukturama“ i da su mladi ljudi zainteresovani za alternativne oblike obrazovanja o temama koje ih interesuju a koje ne postoje u formalnom obrazovnom sistemu. Podsjetio je na teatarske radionice koje su organizovane sa mladim ljudima u školama, kako bi se ispitalo da li postoje tzv. VIP odjeljenja, i koje su pokazale da zaista postoje. „Ideja je da se kroz teatarski forum razgovara sa mladim ljudima o temama koje ih dotiču, razne pravde i nepravde kroz koje prolaze, što se pokazalo kao efikasan mehanizam da se određene stvari usvoje a da se ne moraju memorisati“, pojasnio je on.
Cilj konferencije bio je da se kroz konstruktivnu, stručnu i argumentovanu diskusiju i dijalog između različitih aktera društva, predstavnika institucija koje kreiraju i sprovode politike sistemskog obrazovanja mladih, prije svega na polju građanskog obrazovanja, analiziraju učinci ovog predmeta, koji se već deceniju predaje u našim školama, te mapiraju mogućnosti saradnje između neformalnog i formalnog sistema u unaprijeđenju političke pismenosti i participacije, građanske odgovornosti, razumijevanju i poštovanju ljudskih prava i ulaganju u nenasilne pristupe životu i razvoju društva.
Konferencija je okupila 40 učesnika, predstavnika medija, institucija, kao i zainteresovanih aktivista i aktivistkinja nevladinih organizacija i studenata.
Svetlana Pešić, saradnica na programima