Da bi društvo jačali i činili otpornijim na zlo fašizma, potrebno je raditi na izgradnji kapaciteta građanskog i demokratskog društva, kroz afirmaciju principa suživota, tolerancije, društvene odgovornosti, solidarnosti zaključeno je danas na konferenciji za medije koju je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao povodom predstavljanja analize Antifašizam u Crnoj Gori – između političkog trenda i obrazovne politike.
Konferencija je simboličkii organizovana 29. novembra, odnosno na dan koji se nekada slavio kao državni praznik SFRJ – Dan republike.
Igor Radulović, profesor istorije u osnovnoj i srednjoj školi, ukazao je da smanjenje broja časova na svega jedan čas istorije nedjeljno utiče i na niži nivo znanja učesnika, ali i na nerijetko pogrešno razumijevanje koncepta antifašizma. Skrenuo je pažnju i na udžbenike, ocjenjujući da „jedni te isti autori, već duži vremenski period, pišu udžbenike a sami profesori nemaju mogućnost izbora udžbenika koji smatraju adekvatnim za nastavu“. Radulović seosvrnuo i na nedostatak znanja mladih o nacionalnim herojima, apelujući na jačanje nacionalne obrazovne politike, jer, „istorija nema ono mjesto koje bi trebala da ima, a samim tim ni antifašizam kao tema koju treba obraditi“.
Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u podsjetila je da na nalaze istraživanja CGO-a da „anketirani studenti/kinje na opštem nivou u značajnoj mjeri poznaju značenje pojma antifašizma odnosno njih 86,43% znalo je da definiše ovaj pojam, ali se nivo znanja smanjuje kako se pitanja specifikuju. Tako je svega četvrtina ispitanih znala da se antifašizam razvio između dva svjetska rata, odnosno čak tri četvrtine njih ne zna kada se antifašizam kao pokret razvio, a malo je onih koji danas znaju i ko su narodni heroji ili koji prepoznaju druge simbole antifašističke borbe.Manje od polovine ispitanih studenata/kinja može nabrojati najmanje tri zemlje koje su pripadale antifašističkom pokretu“. Milaš je podsjetila i da „nešto više od tri četvrtine anketiranih studenata/kinja zna da se 13. jula 1941, desio ustanak u Crnoj Gori protiv fašističke okupacije.“
O tome zašto treba predavati antifašizam, govorio je Miloš Vukanović, istoričar i koordinator Evropskog udruženja istoričara EUROCLIO. On je upozorio na to da je „politika govora mržnje preživjela i podsjetio kako fašizam dolazi, upravo, u trenucima ekonomskog, vojnog ili političkog poraza, prerušen u ideju o jedinstvu naroda, a izražen jakom riječju, jakog i stabilnog vođe“.
Posebno je ukazao na značaj antifašističkog naslijeđa koje je, po njegovoj ocjeni, u Crnoj Gori sistematski zapostavljano. „Gradovi u Crnoj Gori su imali logore i ratišta i danas u tim gradovima stoje spomen ploče, ulice i ustanove koje nose naziv narodnooslobodilačkih heroja, a djeca jednostavno prolaze pored njih, ne znajući i ne učeći o njima“, naveo je Vukanović.On je zaključio da „ugrožavanje antifašističkog naslijeđa rađa nacionalne probleme, i stoga je neophodno razraditi lokalni i nacionalni sistemski pristup antifšizmu“.
Analiza Antifašizam u Crnoj Gori – između političkog trenda i obrazovne politike urađena je u okviru CGO potprograma Tranziciona pravdakao dio šire analize o zastupljenosti pitanja koja se odnose na antifašizam u crnogorskom obrazovnom sistemu i znanja o ovom periodu i antifašističkim vrijednostima koje nose mladi iz obrazovnog sistema, a sa ciljem da se osvijetli situacija u ovoj oblasti i ponude preporuke za unaprjeđenje postojećeg obrazovnog sistema.
Milena Radonjić, asistentkinja na programima