U susret 4. aprilu, Danu studenata, Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazuje na značaj studentskog aktivizma i uključenja mladih slobodomislećih ljudi u borbu za demokratizaciju i evropeizaciju društva.
I danas su u Crnoj Gori sporadični buntovni studentski glasovi. Dio uzroka za to treba tražiti i u formalnom obrazovnom sistemu koji ne obrazuje mlade za aktivno građanstvo niti razvija njihovo kritičko razmišljanja, ali i u političkoj konstelaciji odnosa koja marginalizuje mlade i njihove teme a što posljedično ima negativan efekat i na želju mladih za bilo kakvim oblikom aktivizma. Među mladima je još uvijek dominantno neprepoznavanje značaja sopstvenog aktivnog učešća u oblikovanju društva u kojem žive, a učestvovanje u građanskim inicijativama nalazi se na dnu ljestvice važnih stvari. Istraživanje „Mladi u Crnoj Gori – društveni dekor ili društveni kapital“, koje je CGO sproveo 2016, ukazalo je da je skoro četvrtina mladih tada smatrala da nije važno biti uključen u građanske inicijative tj. akcije, a ubjedljiva natpolovična većina da nije važno biti aktivan u politici.
CGO konstatuje da se danas pojavljuju naznake promjene ovog pristupa kroz djelovanje Studentske inicijative i pozdravlja ovakve oblike studentskog organizovanja koje ima za cilj da preispituje kvalitet postojećih modaliteta studentskog predstavljanja u univerzitetskim tijelima radi unaprijeđenja istog, ali i da doprinosi široj društvenoj promjeni. U situaciji kada je velika većina studenata i studentkinja uspavana masa onih koji ne žele da izađu iz komforne zone ovakvi istupi su posebno važni.
Nalazi CGO-a opominju i na nizak nivo transparentnosti visokoškolskih ustanova kad je u pitanju dostupnost podataka na sajtovima ustanova, što takođe umanjuje šanse studentima da pravovremeno reaguju u vezi sa pitanjima koja direktno utiču na njihov položaj. U tom kontekstu, CGO sa zabrinutošću ukazuje da nema pomaka ni kad je riječ o aktivizmu predstavnika studenata i studentkinja u onim tijelima koja su osnovana sa ciljem unapređenja njihovog položaja, poput Studentskog parlamenta. Rad i izbor ovih predstavnika studenata ostaje nedovoljno transparentan i upitan, a što je limitirajući faktor da se ovo važno studentsko tijelo pozicionira kao autonomno tijelo sa integritetom i uticajem.
Nagomilani problemi u visokom obrazovanju, ali i na široj društvenoj ravni, morali bi biti u fokusu i samih studenata i studentkinja kako bi oblikovali državu u kojoj žele ostati a ne onu iz koje žele što prije otići.
Mira Popović, saradnica na programima