Stavovi javnosti po pitanju povjerenja u aktuelni pravosudni sistem Crne Gore su podijeljeni, ali ipak nešto veći broj ispitanika navodi da nema povjerenje u pravosuđe, ukazuju podaci iz istraživanja javnog mjenja o transparentnosti pravosuđa u Crnoj Gori koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) danas predstavio.
„Od onih koji iskazuju nepovjerenje, tražili smo da navedu tri ključna razloga za to, a u odgovorima smo dominantno dobili da su to – prisustvo korupcije, uticaj politike ili političara na rad pravosuđa i nedostatak pravičnosti. Među ukupnim razlozima, redoslijed prva tri ostaje nepromijenjen, uz to što su dodatno visoko rangirani dužina trajanja postupka, loša kadrovska politika, selektivno pokretanje slučajeva od strane tužilaštva, konflikt interesa, pristrasnost sudija i neujednačnost sudske prakse,“ pojasnila je Mira Popović, saradnica na programima u CGO-u.
„Generalno, povjerenje u institucije koje smo ponovo mjerili je na liniji naših prethodnih istraživanja, uz oscilacije u okviru statističke greške. Tako, građani Crne Gore najviše povjerenja imaju u obrazovne institucije i zdravstvo, zatim u policiju, medije, banke i nevladine organizacije, a niže ragnirani su Vlada, sudstvo, predsjednik države, tužilaštvo… Ubjedljivo najmanje povjerenja imaju u političke stranke i Skupštinu što ukazuje na trajuću krizu postojeće reprezentativne demokratije,“ naveo je Vasilije Radulović, asistent na programima u CGO-u.
Sudstvu građani značajno više vjeruju nego tužilaštvu, uz napomenu da skoro polovina građana uopšte ne vjeruje nijednoj pravosudnoj instituciji.
„Kod ocjene pojedinačnih segmenata rada sudova, upadljivo je da je integritet i nezavisnost najlošije ocijenjen i to čak od 51% ispitanika. Slijedi dostupnost građanima koju negativno ocjenuje 49% ispitanika, efikasnost sa 48% negativnih ocjena, a pravičnost i kvalitet rada imaju po 46% negativnih ocjena. Zabrinjavajuće je da negativne ocjene u svakoj kategoriji dominaraju u odnosu na pozitivne, a da je to osobito vidlijvo u dijelu ocjene integriteta,“ rekla je Popović.
I prilikom ocjenjivanja rada tužilaštava, građani kao najnegativniji aspekt vide integritet i nezavisnost, sa 51% negativnih ocjena. Slična je skala i kod ostalih kategorija, sa 48% negativnih ocjena za pravičnost i dostupnost i 46 % negativnih ocjena za efikasnost i kvalitet rada. Kao i u slučaju sudova, preovlađuju negativne nad pozitivnim ocjenama svih aspekata rada. To se dalje preslikava i na prosječne ocjene koje su ispod 2.5.
„Na pitanje kako ocjenjuju otvorenost različitih komponenti pravosudnog sistema, građani najbolje pozicioniraju Notarsku komoru, a slijedi Advokatska komora, sudovi, tužilaštvo, dok su u začelju Udruženje sudskih vještaka i Komora izvršitelja. No, u ukupnim ocjenama, kada se sumiraju pozitivni i negativni, to znači da Notarska komora ima prosječnu ocjenu 2.6, Advokatska komora i Udruženje sudskih vještaka po 2.5 a sudovi, Komora izvršitelja i tužilaštvo 2.4,“ objasnila je dalje Mira Popović.
Većina građana smatra da su nesavjesni postupci prisutni u crnogorskom pravosuđu. Tako korupciju, uticaj politike na sud i tužilaštvo i dugo trajanje postupaka ističe dvije trećine ispitanika, a tek nešto manje od toga navodi i lošu kadrovsku i neadekvatnu kaznenu politiku, kao i konflikt interesa.
Popović je dalje navela da su, s obzirom na relativni nedostatak ličnog iskustva sa sudom, građani prilično dobro informisani o novim pravnim institutima. „Tako polovina zna šta podrazumijeva sporazum o priznanju krivice, 43% je upoznato sa vansudskim poravnjanjem, 30% tvrdi isto za alternativne načine rješavanja sporova, a četvrtina se smatra informisanom o medijaciji. Iz baze građana i građanki koji su imali iskustva sa sudovima, a naglašavam da ona nije velika, 15% je dobilo preporuku suda da spor riješi medijacijom, a među onima koji su pristupili medijaciji više od četiri petine (85%) ocjenjuje da im je medijator pružio dovoljno jasne informacije,“ kazala je Popović.
„U dijelu informisanja o radu pravosuđa, pokušali samo da saznamo kako se to građani informišu. Tako, od onih građana koji imaju potrebu za informacijama koje se odnose na rad pravosudnih organa, većina se pokušava informisati putem sajta, svaki deseti kroz zahtjeve za slobodan pristup informacijama, a mnogo rjeđe se to odvija kroz obraćanja nadležnima u pravosuđu. Skoro četvrtina ispitanika je posjetila internet stranicu nekog suda ili tužilaštva (23%), ali veći dio njih ističe da na tamo nijesu našli sve što im je u tom trenutku bilo potrebno. Otprilike svaki šesti anketirani građanin (16%) je koristio neku od brošura sudova ili tužilaštva, a preovlađuju oni koji nijesu zadovoljni informacijama koje te brošure sadrže,“ navodi Popović.
Građani su podijeljeni kad je riječ o ulozi medija u podizanju nivoa transparetnosti rada pravosuđa građani, iako većina ocjenjuje rad medija pozitivnim.
U osvrt na komunikaciju pravosuđa sa javnošću, Popović je ukazala da su „saopštenja za javnost sudstva i tužilaštva teško razumljiva onima koji nijesu pravnici ili potpuno nejasna dominantnoj većini građana. Ovo bi trebalo da potakne pravosudne organe da više rade na promjeni pristupa koncipiranja tih saopštenja kako bi unaprijedili i sopstvenu komunikaciju sa javnošću.“
Ona je objasnila da su istraživanjem htjeli saznati i da li građani cijene dovoljno čestim istupe predstavnika pravosuđa a da nalazi suštinski preporučuju da bi ti istupi morali biti frekventniji jer je čak 80% onih koji smatraju da bi sudije i tužioci morali daleko više da se obraćaju javnosti, da obrazlažu svoje odluke i daju stručna mišljenja.
„U dijelu prepoznatljivosti predstavnika pravosuđa, indikativno je da svega petina ističe da zna sudiju ili tužioca koji ima istupe u javnosti (18%), a polovina od tog broja prepoznaje Milivoja Katnića (47%), potom Vesnu Medenicu (39%), a slijedi sa značajno manjom prepoznatljivošću Ivica Stanković (20). Jedina koja nije među čelnicima pravosuđa a koju javnost prepoznaje je sudija Suzana Mugoša, vjerovatno zbog slučaja koji se u javnosti označava kao „slučaj državnog udara“, kazala je Popović.
Većina ispitanika je imala pozitivno iskustvo u smislu ophođenja sudija prema njima u postupku koji je vođen, ocjenjujući da je postupajući sudija ljubazan i objektivan.
Gotovo dvije trećine građana smatra da u praksi sudije i tužioci ne podliježu sankcijama za djelovanje mimo etičkog kodeksa.
„Konačno, čak tri petine građana smatra da pravosuđe nije nezavisno od izvršne vlasti. Stoga, ne iznenađuje podatak da ispitanici navode Vladu Crne Gore kao najodgovorniju za podizanje nivoa transparentnosti pravosuđa u Crnoj Gori, a značajno manje sudstvo, Skupštinu, tužilaštvo, medije, itd.“, zaključila je Popović.
Terensko istraživanje sprovedeno je od 9. do 14. aprila 2019, uključivši 1030 ispitanika. Korišten je troetapni slučajni reprezentativni uzorak, a u okviru punoljetne populacije iz 17 crnogorskih gradova, i uz vođenje računa o indikatorima pola, godina i regionalne zastupljenosti.
Istraživanje o transparentnosti pravosuđa u Crnoj Gori dio je projekta Otvorena pravda! koji podržava Ministarstvo pravde Vlade. Projekat ima za cilj da doprinese povećanju povjerenja javnosti u pravosudne institucije u Crnoj Gori i unaprjeđenju saradnje pravosudnih institucija i medija. Dodatno, projekat teži povećanju transparentnosti rada pravosuđa, kao i poštovanju odredbi etičkog kodeksa od strane nosilaca pravosudnih i tužilačkih funkcija. Stručni dio istraživanja za potrebe projekta uradila je agencija Ipsos Strategic Marketing.
Miloš Knežević, PR/Saradnik na programima