Nedavno okončane lokalne izbore obilježio je dominantan muški narativ i marginalizacija žena u medijima, uz izraženu mizoginiju na društvenim mrežama prema istaknutim nositeljkama izbornih listi, ali i nikad izraženije kršenje zakonskog norme o kvotama za manje zastupljeni pol. Nema jednostavnih rješenja za rješavanje problema u ovoj oblasti i djelotvorniju političku participaciju žena, to zahtijeva organizovani i sistemski napor brojnih aktera, a pozitivno je što su žene u javnoj sferi sve jače i pokazuju da mogu preuzeti odgovornost bez obzira na sve prepreke, poručeno je sa konferencije „Monitoring lokalnih izbora 2022. godine u Crnoj Gori iz rodne perspektive“, koju je danas organozovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), uz podršku Nacionalnog demokratskog instituta (NDI).
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, kazala je crnogorsko okruženje nije podržavajuće za djelotvornije učešće žena u politici u Crnoj Gori. “Ne to opominje i flagrantno kršenje zakona kojem smo svjedočili tokom proteklih lokalnih izbora kad je riječ o kvotama za manje zastupljeni pol koje nije indukovalo značajaniju reakciju, ali i nalazi istraživanja CGO-a i agencije Damar. Na direktno pitanje da li su žene bile ravnopravno ili u minimalnom zakonskom procentu od 30% zastupljene na izbornim listama u 14 opština na kojima su održani izbori više od trećine (36.7%) smatra da jesu, manje od trećine (31.6%) da nisu, a približan je broj i onih koji ne mogu da se odrede oko ovog pitanja (31.7%). Slična je percepcija kad je riječ o zastupljenosti žena u kampanji, iako su one bile sasvim u drugom planu u odnosu na mušakrce. Očekivano, muškarci su ti koji imaju dominantnu percepciju da je situacija u političkoj zastupljenosti žena zadovoljavajuća, ali i oni nižeg obrazovnog nivoa“, navela je Uljarević. „Nema jednostavnog rješenja za praktičnu političku participaciju žena, već to zahtijeva sveobuhvatan pristup brojnih aktera – kako iz institucija, tako i političkih partija i civilnog društva“, ocijenila je ona.
Nikola Mugoša, predsjednik Državne izborne komisije (DIK), osvrnuo se na lokalne izbore u oktobru 2022. kroz zakonodavni aspekt ističući da zastupljenost žena nije bila čak ni na zakonski garantovanom minimumu u pojedinim opštinama. “Ovo je posebno zabrinjavajuće imajući u vidu da se kvotni sistem u našem izbornom zakonodavstvu primjenjuje više od 10 godina. Čini se da odgovornost za ovakvo stanje dijele kako pojedini članovi opštinskih izbornih komisija, tako i političke partije”, naveo je Mugoša. U situaciji kada i ni zakonske pretpostavke nisu dovoljno da dovedu do rodnog balansa, Mugoša naglašava kao opasnu pojavu svaku problematizaciju kvota. “Naime, kvote ne smiju biti shvaćene kao mjera diskriminacije muškaraca već kao kompenzacija za istorijski nametnute barijere kojima su žene izložene stoljećima. Javno tretiranje ovog pitanja jedan je od najboljih načina skretanja pažnje svim donosiocima odluka da kada je u pitanju ženska participacija na izborima, svi moramo uložiti dodatni napor”, zaključio je Mugoša, ukazujući da se mora još mnogo raditi kako bi se ovo pitanje adekvatno adresiralo.
”Žene u Crnoj Gori su nedovoljno zastupljene na pozicijama političke moći i nemaju isti uticaj kakav imaju muškarci kada je riječ o zakonima, politikama i reformama. Iako malo više od polovine crnogorske populacije čine žene, samo je 20 žena poslanica u Skupštini Crne Gore. Crna Gora je na 84. mjestu od 187 zemalja prema indeksu zastupljenosti žena u parlamentima Interparlamentarne unije (IPU). Rodni disbalans je još značajniji na lokalnom nivou – prije lokalnih izbora 23. oktobra 2022, samo su dvije opštine imale ženu za predsjednicu (od 24 ukupno), sedam žena bile su zamjenice predsjednika opštine, dok je broj muškaraca bio 31, a samo tri žene bile su predsjednice lokalnih parlamenata”, kazala je Maka Meshveliani, rezidentna programska menadžerka iz NDI. Ona je podsjetila da procenat zastupljenosti žena na oba nivoa ne dostiže 30% što se smatra značajnim preduslovom da bi nedovoljno zastupljene grupe počele uticati na procese donošenja odluka. “Postoje različite vrste kvota, a njihov cilj je da se pomogne da žene dođu do 30% zastupljenosti. Rodne kvote funkcionišu kada su sljedeći kriterijumi ispunjeni: da su zakonom propisane (ili su dio partijskih propisa); da se redoslijed poštuje kako žene ne bi bile na dnu lista; sankcije za nepoštovanje su rigorozne i primjenjuju se. Učešće žena u politici i kvote ne treba da budu samo brojevi. Veći broj žena poboljšava kvalitet donošenja odluka i tema o kojima se diskutuje. Dodatno, kvote doprinose pozitivnim promjenama unutar političkih partija što dovodi do poboljšanja demokratije unutar partija. Niska participacija žena u donošenju odluka je kompleksan problem, i za njegovo rješavanje potreban je koordiniran napor svih uključenih strana. Ne postoji jedna mjera koja bi sama mogla da poboljša učešće žena u politici,” zaključila je Meshveliani.
Diskusiju o položaju žena u politici kroz panel Žene u politici i medijima: minimalizam u svom „najboljem”? otvorila je Jelena Borovinić Bojović, nositeljka izborne liste “DF – Za budućnost Podgorice”, naglašvajući da borba za rodnu ravnopravnost ne smije biti tema jednog dana u godini i pozvala svoje koleginice političarke da ne pristaju da se o učešću žena u politici govori samo kroz prizmu procenata zastupljenosti na koje obavezuju neki standardi. “Mi nijesmo brojevi. Mi ne služimo bilo kome da bismo izigravale cifre, kojima će da se posluže da bi se u navodno pozitivnom svjetlu približili Evropskoj uniji ili opravdali grantove pukim zadovoljavanjem formalnosti. Nažalost, do sada se na žene u politici uvijek tako gledalo”, kazala je ona, dodajući da nije sretna što nije bilo više nositeljki listi na proteklim izborima. Borovinić-Borović je ukazala da se ženama otvara prostor uglavnom za marginalne funkcije ili im se dodjeljuje “vruć krompir” kojim niko drugi ne želi da se bavi, a kada žena pokaže da nije ikebana veća da preuzima odgovornost sebe pozicionira i kao metu napada. “Prošla sam kroz sve to, i sito i rešeto političkih i drugih moćnika, i danas mogu da im kažem – hvala, jer možda ne bih bila tu gdje jesam”, navela je Borovinić Bojović. “Njihov problem je što ne mogu da ućutkaju hrabre žene, a biće nas sve više. Brine me, međutim, što se sjajne dame, koje lično poznajem, povlače i često bivaju obeshrabrene početnim udarcima koje, zaista, nije lako zaboraviti ili preumiti”, poručila je ona.
Dragana Mitrović, nositeljka izborne liste “Prava stvar, jedinstvena za Budvu“ DPS-a, istakla je da je u političku priču ušla za dobrobit države. Ona je istakla značaj kako porodice, tako i bliskog okruženja, ali i generalno društva u podržavanju žena u bavljenju politike. “Takođe, žene ne smiju jedna drugoj biti neprijatelj. Iako se političke opcije razilaze, političarke moraju biti svjesne važnosti solidarisanja koja vode društvo uzlaznom putanjom. Moramo reagovati na napade na naše koleginice bez obzira na partiju kojoj pripada zarad političkih poena“, kazala je Mitrović. „S druge strane, medijska pismenosti i obrazovanje su ključne i za afirmaciju žena u našem društvu. Crnogorske žene su jake, one su ćerke, majke, supruge koje su kroz vrijeme uvijek zauzumale važne porodične uloge u društvu i njegovom oblikovanju, ali i u drugim sferama i uvijek mogu biti na mjestu na kojem žele da budu”, ocijenila je Mitrović. Ona ističe da je neophodno raditi na poštovanju različitosti u borbi za građansku Crnu Goru, a promjena vlasti isto može biti opcija koja vodi boljem društvu.
Dejana Ponoš, izvršna direktorka Arhimeda, elaborirala je rezultate medijskog monitoringa. „Zadatak nije bio mali s obzirom da se veliki dio medijskih objava odnosio na lokalne izbore. Zato smo se odlučili na monitoring tri opštine – Podgorice, Pljevalja i Budve“, pojasnila je ona. „Od ukupno 2385 medijskih objava, 80% je imalo stav koji je potekao od muškarca. Rodna ravnopravnost nije prepoznata od strane političkih partija kao tema koja može imati uticaj na izbornu volju građana/ki. Tako u ukupnom broj objava, svega je 2,98% onih koje imaju rodno senzitivne teme kao primarne, a iste su poticale isključivo od žena koje su uzele učešće na ovim izborima i koje su davale i pozitivan ton ovom pitanju“, kazala je Ponoš. „Kada su u pitanju marketinški alati i kanali komunikacije (bilbordi i reklamni spotovi), istraživanje je pokazalo da su žene bile nešto prisutnije – na 45% bilborda, pri čemu su samo u 20% bile protagonistikinje slike i to onda kad su bile nositeljke liste. U ostalim slučajevima, žene su uglavnom u drugom planu”, objasnila je Ponoš. Ona da je primjetno da su se marketinškim alatima stvari značajno unaprijedile i da je posao prilično dobro odrađen, odnosno da su žene prikazane u raznim ulogama, ali da se na značaju tih uloga mora raditi. “Vjerujem da će većom političkom participacijom žena jačati i njihova uloga u marketinškim alatima, jer je žena bili prisutna u 70% političko-propagandnim spotovima partija, ali je govorila samo u 45%. Sigurna sam da žene imaju štošta da kažu, i potrebno je da dobiju priliku”, zaključila je ona.
Jovana Davidović, saradnica u nastavi Fakulteta političkih nauka UCG, mišljenja je da je marginalizacija žena u predizbornom periodu jedan je od indikatora sprege između privatnog i javnog patrijarhata. “Javni patrijarhat, vidljiv u lokalnim izborima u Crnoj Gori, koristi direktne i indirektne mehanizme subordinacije žena. Direktni mehanizmi su se odnosili na očito kršenje pravnih normi koje podrazumijevaju političku participaciju manje zastupljenog pola, dok su se implicitne tehnike uglavnom fokusirale na javni diskurs u kojem smo svjedočili pojavnim oblicima privatnog patrijarhata ili nevidljivosti žena. Jasno je da izolacija od liderstva i pozicija moći, ženu vraća u privatnu sferu patrijarhata, u kojoj su njeni profesionalni kapaciteti nevažni”, pojašnjava Davidović. Komentarišući medijski monitoring, Davidović smatra da se izostankom blagovremene reakcije samoregulatornih mehanizama pospješuje neujednačena primjena Kodeksa novinara/ki i zakonskih propisa, ali i ostavlja prostor medijima da se ne bave rodnim karakteristikama medijskog diskursa. „Samoregulatori treba da imaju jasno definisane i javno dostupne smjernice novinarskog izvještavanja o rodnoj problematici čime bi se se, prije svega, doprinijelo njihovoj edukaciji i dalje prevenciji loših primjera medijske prakse, jer mediji ne mogu biti samo ogledalo, oni moraju kritički propitivati pojave”, ističe ona.
Milica Zindović, saradnica na programima u CGO-u, predstavila je dio nalaza analize 100 izbornih lista sa lokalnih izbora sa rodne perspektive. “Vidimo da je na nastavljena ranije uspostavljena, a nikad sankcionisana, praksa kršenja zakonske odredbe o ispunjenju minimalne kvote. Većina partija samo simulira posvećenost političkom osnaživanju žena, čime se ograničavaju dometi zakonske mjere afirmativne akcije, ali se i ostaje na terenu dominatno muške politike i marginalizacije žena iz politike,” kazala je Zindović. „Konstatovali smo da na lokalnom nivou, za razlliku od nacionalnog, partije nemaju razvijenu tendenciju da ponavljaju kandidatkinje na listama u različitim izbornim ciklusima. Razlog te fluktuacije može biti nerazvijena svijest na lokalnom nivou da treba dati vremena i prostora ženama makar onoliko koliko se daje i muškarcima, ali razočarenje žena koje same odustaju. Ovo pitanje svakako zavrijeđuje da se detaljnije istraži,” ukazala je ona.
Zindović je izvjestila da je u ukupnom narativu koji je nastao u predizbornoj kampanji na društvenim mrežama, takođe, dominirao je muški glas, bez fokusa na pitanja od značaja za afirmaciju rodne ravnopravnosti, a partije i njihove kandidatkinje su se samo u nekoliko navrata direktno bavile ovom temom. Ona je navela i da su žene u nešto većoj mjeri bile prisutne na društvenim mrežama u odnosu na muškarce, ali i izložene govoru mržnje, mizoginim i seksističkim komentarima i napadima, a ubjedljivo najčešća meta ovih napada, među kandidatkinjama, bila je Jelena Borovinić Bojović. „Žene su na društvenim mrežema kritikovane i vrijeđane na ličnoj osnovi, zbog svojih ličnih izbora, a malo je bilo argumentovane kritike vezane za njihov rad i zalaganja“, zaključila je Zindović.
“U slučaju izbornih lista koja su sadržale nedostatke, a koje su ipak potvrđene, zakazalo je više stepena kontrole. U prvom stepenu, zakazali su partijski organi koji su ih predložili ili prećutali na nepravilnosti konkurentnih lista. Zatim, zakazale su ženske organizacije koje djeluju u okviru partija, a koje su trebale izraziti neslaganje sa tom praksom partija. Na kraju, tu su i opštinske izborne komisije, koje su postupak potvrđivanja lista morale sprovesti u skladu sa Zakonom. Na drugoj strani, nisu postojale procesne pretpostavke da DIK poništi potvrdu spornih lista. Međutim, bilo je odgovorno da se kao krovni izborni organ izjasnimo i izrazimo naslaganje sa onom štetom koja je načinjena potvrđivanjem ovih lista, ali i objasnimo svoju ulogu u tome, koja je zakonom vrlo limitirana”, pojasnio je Damir Suljević, saradnik u CGO-u i član DIK-a ispred NVO sektora i akademske zajednice.
Konferencija je okupila oko 60 predstavnika/ca institucija, lokalnih samouprava, nevladinih organizacija, medija, političkih partija, akademskih i studentskih udruženja, diplomatskog kora.
Konferencija se organizovana u okviru projekta „SPINoFACT5: Monitoring lokalnih izbora 2022. godine iz rodne perspektive’‘, koji CGO sprovodi uz podršku Nacionalnog demokratskog instituta (NDI).
Maja Marinović, saradnica na programima