Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) imala je danas izlaganje na međunarodnom skupu “Regionalna saradnja i pomirenje nakon presuda Haškog tribunala: nastavak ili zastoj?”, koji se održava u austrijskom gradu Reichenau, u organizaciji austrijskog Ministarstva odbrane i sporta, austrijske Nationalne akademije za odbranu i PfP konzorcijuma akademija za odbranu i instituta za bezbijednosne studije, a koji traje od 2-4.maja 2013.
U okviru panela “Pomirenje, saradnja i evropske integracije: situacija u BiH, Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji“, Uljarević se osvrnula na očekivanja od Međunarodnog suda u Hagu i percepcijama tog suda nakon nekih od posljednjih odluka koje su izazvale kontraverzne reakcije, uz ocjenu da je suočavanje sa ratnom prošlošću bilo i ostalo jedno od najosjetljivih pitanja kada je riječ o regionalnoj saradnji i bilateralnim odnosima, kao i da je mnogo više od deklarativnih političkih izjava potrebno kako bi se konstatovao napredak u ovoj oblasti. Naglasila je značaj napora civilnog društva u pozicioniranju ove teme, insistiranju na procesuiranju odgovornih za ratne zločine i osiguranju pravde za žrtve. Uljarević je istakla da države regiona moraju biti posvećenije i direktnije učestvovati u procesu uspostavljanja tranzicione pravde na svim nivoima, i u tom kontekstu ukazala na značaj podrške inicijativi za REKOM – Regionalnoj komisiji za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim ozbilnim kršenjima ljudskih prava u bivšoj Jugoslaniji u period od 1991. do 2001.
Uljarević je, govoreći o preprekama u djelotvornom suočavanju sa prošlošću, u slučaju Crne Gore, skrenula pažnju na nesmjenjivost vlasti koja je bila (sa)učesnik ratnih dešavanja 90-ih godina a koja danas vodi proces evropskih integracija. “Upravo stoga, Crna Gora ostaje jedina država u regionu koja živi u paradoksu postojanja zločina, žrtava tih zločina, ali ne i počinilaca i nalagodavaca. Optužnice su neizvedene, suđenja ukazuju na svjesno odugovlačenje, namjeru da se relativiziraju zločini, pa su shodno tome presude oslobađajuće, a glavni razlog za to je nedostatak političke volje da se inspiratori i nalagodavci privedi pravdi. Dosadašnji postupci koji se odnose na ratne zločine su pokazali da crnogorske institucije i vlasti nijesu spremne da utvrde činjenice o počinjenim zločinima i da odgovorne procesuiraju u skladu sa zakonom. Neka od ovih suđenja su se pretvorila u farsu, što je imalo za posljedicu da su oni koji su na početku vjerovali da će se istina utvrditi sada duboko razočarani i bez imalo povjerenja u crnogorsko pravosuđe. To izaziva ozbiljnu zabrinutost, jer ukazuje i da će nam trebati dosta da građanski i demokratski sazremo kako bi razumjeli da je naš interes i potreba kao društva da se slučajevi ratnih zločina istraže do kraja,” izjavila je Uljarević.
Na kraju, Uljarević je izrazila nadu da će ovo pitanje biti u kontekstu otvaranja pregovora oko poglavlja 23 i 24 profesionalnije tretirano, “s obzirom da je u njegovoj osnovi (ne)postojanje vladavine prava, i da na tome treba nastaviti insistirati čak i u crnogorskom kontekstu, ma koliko to zvučalo ponekad cinično imajući u vidu vladajuću strukturu”.
Chiara Gaia Iascone, saradnica na programima